Roditelji za boravak dvoje mališana u banjalučkim privatnim vrtićima do njihovog polaska u školu u prosjeku izdvajaju oko 50.000 maraka. Kada se podvuče crta, taj iznos je daleko veći jer djeci plaćaju svakog mjeseca dodatne aktivnosti koje su tamo organizovane te odlazak u pozorište, bioskop, ali i u prirodu.
- Roditelji koji dvoje djece šalju u privatne vrtiće u Banjaluci do polaska u školu u prosjeku izdvoje oko 50.000 KM.
- Stvarni troškovi su i veći zbog dodatnih aktivnosti, radionica, pozorišta, bioskopa i izleta.
- Cijene privatnih vrtića u Banjaluci su više nego u drugim gradovima Republike Srpske.
- Roditelji strahuju od novih poskupljenja koja se redovno najavljuju.
Cijene privatnih vrtića u Banjaluci su daleko više nego u drugim gradovima Republike Srpske. I taj talas poskupljenja koji guraju privatnici već godinama ne planira da stane. Roditelji svakog mjeseca strahuju od poziva sa tih adresa da će ponovo, po ko zna koji put, korigovati cjenovnike naviše.
PLAĆAMO I DA PLAČU
Tome svjedoči i Banjalučanka Milijana P., koja navodi da finansiranje privatnih vrtića teško može da podnesu i one porodice koje imaju i platu iznad prosječne u Republici Srpskoj.
– Nisam imala nikakvu vezu da djecu upišem u javne vrtiće, gdje je cijena daleko niža i gdje su doskora roditelji plaćali svega nešto o više od 150 maraka mjesečno. Jedno dijete sam već izvela iz privatnog vrtića, dok drugo i dalje boravi tamo, jer ima pet godina. Nadam se da ovo kroz šta smo do sada prošli neće prolaziti naša djeca kada odrastu i osnuju svoje porodice. Iznos koji ćemo na kraju dati za njihov boravak u privatnom vrtiću znatno premašuje 50.000 maraka – kazala je “Glasu” ova majka.
Navodi i da pored redovnog mjesečnog izdvajanja za boravak u privatnim vrtićima mora da izdvoji novac i za animatore, trenere koje dolaze u vrtić pa čak i profesore i glumce koji za djecu priređuju radionice.
– Naravno, roditelji će izdvojiti i posljednju marku da njihova djeca ne budu u nekom ćošku dok sve te aktivnosti traju. Većina od tih radionica je nepotrebna. Šta će djeci u vrtićima engleski jezik da uče, kada ne znaju da izgovaraju pravilno ni sve riječi na maternjem jeziku. Često dovode i animatore koje djeca ne vole i sve vrijeme plaču dok su oni tu. Dakle, plaćamo i da bi nam djeca plakala – navodi Milijana P. i dodaje da su takođe imali primjedbe i na jelovnik, ali da jednostavno, sa druge strane iz vrtića dobijaju onu bahatu poruku: “Ako vam se ne sviđa, nađite drugi”.
Podsjetila je i na subvencije koje dobijaju od grada u iznosu od 150 maraka za boravak mališana u privatnim vrtićima.
– Te subvencije znače, ali mi uslugu plaćamo unaprijed, odnosno do 5. u mjesecu za taj mjesec. Dakle, na početku mjeseca moramo imati spremnih 500 maraka za vrtić, kao i dodatni novac za mjesečne aktivnosti. To je osiromašivanje roditelja – zaključuje ova majka, koja je razočarana nebrigom vlasti da ovo pitanje riješi.
MILIONSKA DOBIT
Ispovijest ove majke potkrepljuju i podaci o ukupnoj dobiti privatnih predškolskih ustanova u Republici Srpskoj za prošlu godinu. Prema njima privatni vrtići prošle godine ostvarili su dobit od 1,21 milion maraka.
Prema podacima Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge koji su dostavljeni “Glasu” najveću dobit u iznosu od 196.864 marke ostvarila je bijeljinska predškolska ustanova “Vesela družina”. Na drugom mjestu nalazi se laktaški Klub za djecu “Zvončica”, koji su prošlu godinu završili u plusu nešto većem od 164.000 maraka.
Treće mjesto na listi pet predškolskih ustanova koje su ostvarile najveću dobit zauzima “Miki i Mini” iz Prijedora koji su u kasi imali plus od 102.431 marku.
Nakon njih slijedi banjalučki privatni vrtić “Anđeo” koji se lani “uplusao” za 95.179 maraka, dok nakon njih slijedi bijeljinski “Petar Pan” sa dobiti manjom za oko 1.000 maraka, odnosno posljednji je na listi pet predškolskih ustanova koje su lani imale najveću dobit.
Naši sagovornici navode i da je dobit privatnih vrtića sigurno daleko veća od one iskazane u ovim brojevima.
– Mnogi od njih ne evidentiraju sve uplate u finansijskom izvještaju koje do njih stižu. Sa druge strane, mnogi nisu ni predali svoje izvještaje. Tako da te podatke treba posmatrati sa određenom dozom rezerve. Kod nas svi love u mutnom pa tako i privatni vrtići – navode sagovornici “Glasa”.
KAKVI SU REZULTATI?
Boravkom mališana u privatnim vrtićima posljednjih godina bavio se i demograf Stefo Pašalić.
– Smještaj djece u privatnim vrtićima je jedna od jako dobrih pronatalitetnih mjera koja košta. Skandinavske zemlje to imaju besplatno za svu djecu i to je imalo velike efekte u njihovoj demografiji. Problem je kod nas što država u cjelini nije spremna ili nema para da bude sve besplatno. To bi bilo najbolje rješenje. Ali ako ne može tako, onda treba sigurnije definisati subvencije koje daju, a ne da roditelji čekaju taj novac, odnosno kada će se neko smilovati da ga uplati – kazao je “Glasu” Pašalić i podsjetio da roditelji već na početku mjeseca moraju platiti punu cijenu vrtića i čekati novac po osnovu subvencije.
Naveo je da prioritetno pitanje svih mora biti finansijsko rasterećivanje roditelja mališana koji idu u privatne vrtiće.
– Država mora, ako hoće ovim mjerama nešto da uradi, da značajnije participira, ako već ne može u cijelosti. Naglašavam da je u svim zemljama koje su nešto takvo uradile to dalo značajne demografske efekte. Nema čarobnih rješenja u demografiji – kazao je Pašalić i dodao da je domaći problem i taj što se hvalimo svim pronatalitetnim mjerama, dok sa druge strane niko ne govori kakvih su njihovi efekti.
STATI U KRAJ
Roditelji mališana koji idu u privatne predškolske ustanove u Banjaluci strahuju da bi već od septembra boravak u vrtićima mogli plaćati, ponovo, skuplje.
– Gradska uprava najavila je povećanje subvencija od avgusta. Međutim, čim grad da veće subvencije, vrtići dižu cijene. Treba im stati u kraj jednom za svagda te ih ograničiti da podižu cijene kako ne bi uzimali iz džepova roditelja i ono što im da grad – navode ogorčeni roditelji.
GLAS SRPSKE
