Majske Poljane. Banija. Dvije godine prošle su od razornog zemljotresa. Dvije godine prošle su od tragičnih događaja u kojima je u trenu nestalo sve. Nestale su kuće, decenijama stvarane, nestale su zgrade prije nekoliko stotina godina građene, nestale su priče o nekom boljem životu, nestao je osmjeh na licu mještana, zaćutala je Banija. I vjerovatno bi ćutala dugo, možda bi utihnula zauvijek, da nije bilo onih koji digoše svoj glas, koji zavapiše i povikaše. „Dajte ljudi, pa ovdje i pored svega i dalje žive ljudi. Dajte budimo ljudi, budimo Ljudi za ljude“
I tu počinje priča o Glini, o Majskim Poljanama, i Baniji danas, dvije godine nakon razornog zemljotresa koji je ljudima ovdje srušio osmjeh na licu.
Ponajprije odlazimo u Majske Poljane, da se i sami uvjerimo, kakvo je stanje dvije godine nakon katastrofalnog zemljotresa koji je ovdje bukvalno srušio sve, od kuća do nade u bolji život. Narod napaćeni ovdje, ima sve manje vjere da ipak bolje biće. Rijetki su primjeri gdje i pored svega proinalazimo tek blagi osmjeh na licu mještana. Ljuba Karapandža kaže, ipak ima razloga za optimizam. Kuću joj gradi Grad Beograd.
– Još uvijek su svježe uspomene na sve što nam se desilo prije dvije godine. Zemlja se stalno trese. Stalno si u nekom iščekivanju. Strah. Neizvjesnost. Kod nas je kuća u potpunosti bila srušena. Sin je morao platiti rušenje i uklanajnje ruševina. Država nam ovdje ništa nije napravila, morali smo sami. Morali smo sami srušiti, platiti, i da nismo to uradili ne bismo dobili kuću koju nam pravi Grad Beograd. Kuća je poklon Grada Beograda, dobrih ljudi, donatora i sve to zahvaljujući našoj Branki Bakšić Mitić – kaže Ljuba Karapandža.
Pozdravismo se sa Ljubom i nastavismo dalje kroz Majske Poljane. Dolazimo do porodice Bjelan. Bili smo ovdje prije dvije godine. Pisali smo tada priču o tek izgrađenoj kući za ovu porodicu. Danas, dvije godine kasnije, rekoše nam još bole sjećanja na taj decembar 2020, kada se u Majskim Poljanama srušilo sve. Baš sve.
Ovdje su svi zatajili. kaže nam na početku priče Zora Bjelan.
– Bila sam u kontejneru, i sada sam u toj lijepoj našoj kućici. I sve to zahvaljujući Branki Bakšić Mitić i organizaciji Ljudi za ljude. Pomogne mi koliko god može. I ne samo meni, svima ovdje. Uspomene na sve što nam se dogodilo još su svježe, dobila sam i na živce, ali smo ipak zdravi. I to je najvažnije. Muž i ja smo sami, imamo rodbine u Zagrebu, oni nam isto dođu. Ali stanje je ovdje kada sve čovjek pogleda, teško. Puno, jako puno ljudi je još uviejk u kontejnerima, i ko zna kada će im biti izgrađena kuća – kaže Zora Bjelan iz Majskih Poljana.
Od prvog januara aktivan je broj telefona 1415. Pozivom na ovaj broj darujemo 1 KM narodu Banije. Broj je aktivan u m:tel mreži sve do kraja januara ove godine.
