Kineski investitori na koje se čeka da u Ugljeviku konačno počnu sa izgradnjom 50 miliona evra vrijedne fabrike gipsanih ploča, ne žure previše. Ipak, kada odluče da pokrenu proizvodnju imaće odlične preduslove za rad s obzirom na to da će kroz ugovore sa Rudnikom i termoelektranom (RiTE) Ugljevik dobiti garantovane količine uglja i gipsa u periodu od 18 godina.
Ugovorima koje treba da potvrdi skupština akcionara RiTE Ugljevik kompaniji „BNBM Eastern Europe“ iz Ugljevika, a koja je 90 odsto u vlasništvu kineskog „BNBM-a“ RiTE Ugljevik se obavezuje na neprekidno snabdijevanje sirovinama.
Preciznije, svake godine fabrika će moći da računa na 70.000 tona uglja i 250.000 tona gipsa koji nastaje kao nus proizvod iz sistema za odsumporavanje. U suprotnom RiTE „Ugljevik“ će plaćati penale.
RiTE se ugovorom obavezao da će isporučivati ugalj dobijen iz rudnika. U slučaju da ga iz nekog razloga ne bude dovoljno, moraće da se snađe na tržištvu.
– U slučaju da prodavac (RiTE) ne bude u mogućnosti da isporuči kupcu (BNBN Eastern Europe) ugalj sa mjesta iskopavanja, može isporučiti zamjenski ugalj iz alternativnih izvora pod uslovom da takav ugalj ispunjava zahtjeve iz ugovora – jedna je od odredbi ugovora.
Takođe strane su se saglasile da fabrika svake godine do 30. septembra dostavi godišnji plan potreba uglja za narednu godinu.
– Međutim, kupac može, po sopstvenom nahođenju i ne preuzimajući nikakvu odgovornost prema prodavcu, u datoj godini naručiti manju količinu uglja ako su njegove operativne potrebe, povezane sa proizvodnjom takve da mu u određenoj godini nije potrebna cjelokupna osnovna količina – stoji u ugovoru.
Kinezi će prema ovom aktu biti prioritet kada je snabdijevanje u pitanju.
Tako će njihovi zahtjevi za sirovinama biti ispunjeni prije bilo koga drugog.
– Prodavac može da zaključi ugovore o prodaji uglja sa trećim licima ili da počne da snabdijeva ugljem treća lica ili druge objekte samo ako to ne ugrožava ispunjavanje obaveza prema ugovoru – navodi se u govoru.
Inače, kada je kompanija „BNBM Eastern Europe“ u pitanju, njihova jedina obaveza je redovno plaćanje uglja po cijeni od 45 evra po toni.
Transportnim trakama iz rudnika rudu će dobiti na prag fabrike.
Slična situacija je i sa gipsom, koji će plaćati po cijeni od jednog evra za tonu.
I u ovom slučaju, fabrici se kao kupcu garantuje prioritet u snabdijevanju.
– Ako prodavac ne isporuči dogovorene količine gipsa, u potpunosti ili djelimično, iz razloga koji se ne mogu pripisati višoj sili ili kupcu, prodavac je dužan platiti ugovornu kaznu – piše u prijedlogu ugovora.
RiTE ima obavezu da u svakom trenutku posjeduje zalihe gipsa iznad kritičnog nivoa, odnosno više od 6.000 tona.
Podsjećamo, uprava RiTE Ugljevik je sa kompanijom „BNBM“ u februaru prošle godine potpisala ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća „BNBM Eastern Europe“ sa čime se krenulo u projekat izgradnje fabrike za proizvodnju gipsanih ploča i proizvoda od gipsa.
Kao glavna sirovina bi se koristio gips iz skupo plaćenog sistema za odsumporavanje koji se zbog visokih troškova u radu rijetko koristi.
Međutim, do danas nije ugrađena ni jedna jedina cigla, iako su obećanja bila da će cijeli posao biti završen u februaru naredne godine.
capital.ba
