Čak 70 odsto građana i građanki Banjaluke, koji su učestvovali u onlajn istraživanju o seksualnom nasilju i uznemiravanju, odgovorilo je da je bilo suočeno sa seksualnim uznemiravanjem u javnom prostoru, dok je neprijavljivanje i nereagovanje na isto izostalo jer svoj problem, kako su rekli, nisu imali kome adresirati!
Istraživanja o informisanosti i stavovima građana i građanki Banjaluke rađeno je tokom avgusta i septembra mjeseca u organizaciji Fondacije „Udružene žene“ iz Banjaluke i pokazalo je da se najveći postotak doživljenog seksualnog uznemiravanja, čak 32 odsto, desio na poslu, zatim u noćnom klubu, kafiću, u kući, te obrazovnim institucijama i to u školi (13 odsto) i na fakultetu (7 odsto).
Tek 21% žrtava potražilo pomoć
Od ukupnog broja anketiranih, tek 21 odsto ih se obratilo za pomoć nekoj od relevantnih institucija ili nekoj od bliskih osoba. Kada je u pitanju informisanost o ovoj temi, najveći izvor informacija ispitani su pronašli na interentu, zatim u medijima, dok su najmanje informacija dobili od obrazovnih institucija.
Gorica Ivić
„Podaci govore da osobe, žene u predominantnom broju, dobro prepoznaju situacije u kojima su doživjele neke od oblika seksualnog uznemiravanja i nasilja. Iznenađene smo brojem žena koje su navele da su bile žrtve oblika uznemiravnja koji u velikom broju slučajeva imaju oblike težih oblika seksualnog nasilja. Ono sto smatramo zaista važnim podatkom su navodi da su uznemiravanje doživjele u vrijeme kada su bile djevojčice ili mlade djevojke, ali da su o tome progovorile tek kad su postale odrasle zene. To znači da mi jos uvijek nismo društvo u kojem se slobodno govori o seksualnom nasilju i u koje žrtve imaju povjerenje da će ih sistem zaštiti. Vrlo mali broj osoba je potražio podršku od zvaničnih institucija, zbog nepovjerenja i najasnih uputa o sistemu podrške, što nam daje usmjerenje za dalji rad i planiranje aktivnosti u oblasti seksualnog uznemiravanja”, rekla je Gorica Ivić koordinatorka Fondacije.
Ona dodaje da je ovo istraživanje potvrdilo koliko je zaista važno da govorimo o seksualnosti, partnerskim odnosima, definisanju poželjnih i nepoželjnih oblika ponašanja, definisanju slobode u odnosima kako bi, ženama i djevojkama, bilo jasnije da naparave razliku i prepoznaju situacije u kojima je njihov tjelesni i psihološki integritet ugrožen.
Sigurne kuće kao oslonac žrtvama seksualnog nasilja
Značajan broj osoba koje su preživjele neke od oblika seksualnog nasilja proteklih godina pomoć su dobile od sigurnih kuća, kao specijalizovanih oblik podrške ženama sa iskustvom rodno zasnovanog nasilja, uključujući i žrtve seksualnog nasilja. U Bosni i Hercegovini postoji osam Sigurnih kuća, tri u Republici Srpskoj (Modriča, Banjaluka i Bijeljina) i pet u Federaciji Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Tuzla, Bihać, Zenica i Mostar).
„U Sigurnu kuću Fondacije „Udružene žene“ su bile smještene i žene koje su preživjele najbrutalniji oblik seksualnog zlostavljanja – silovanje. U takvim situacijama, u zavisnosti od psihofizičkog stanja u kojem se žena nalazi pristupa se izradi individualnog plana podrške prema specifičnim potrebama žene. To uključuje psihosocijalni tretman, savjetodavni rad, podršku u suočavanju sa i preradi traumatskog iskustva, kontinuiranu podršku u postupku procesuiranja ovog krivičnog djela (priprema za davanje izjave, svjedočenje i pratnja ), pravno savjetovanje, uključivanje u radno-okupacionu terapiju, podršku u zdravstvenoj brizi i njezi i pratnju na sve medicinske preglede i pretrage i drugo“, istakla je Jasna Markotić, socijalna radnica u Sigurnoj kući u Banjaluci.
Maloljetnice i žene sa invaliditetom dio crne statistike o seksualnom nasilju u BiH
Prema njenim riječima, posebnu kategoriju žrtava seksualnog nasilja predstavljaju maloljetne djevojčice, koje su seksualnom nasilju bile izložene od strane članova primarne porodice ili nekog iz bliže okoline, zbrinjavane u Sigurnu kuću bez pratnje majki, te osobe sa invaliditetom.
„U Sigurnu kuću se zbrinjavaju žene izložene kombinovanim oblicima nasilja, među kojima je često i seksualno nasilje od strane partnera ili drugih osoba. Tokom proteklih nekoliko godina imali smo i više žena sa invaliditetom koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju od strane svojih bračnih ili vanbračnih partnera, te jednu korisnicu izloženu seksualnom nasilju- silovanju od strane poznate osobe sa kojom nije bila u intimnoj vezi. Problem se javlja kod identifikovanja seksualnog nasilja od strane nadležnih subjekata zaštite kada je počinjeno od strane intimnog partnera, a vrlo često ga ni same žene ne prepoznaju, shvatajući ga kao „bračnu dužnost“ “, rekla je Markotić i pozvala sve žene koje su izložene seksualnom uznemiravanju ili seksualnom nasilju da isto prijave policiji na 122 ili na SOS telefon za žene žrtve rodno zasnovanog nasilja 1264 (RS) i 1265 (FBiH), koji je dostupan 24 časa i besplatan za pozivateljice.
Jasna Markotić
U Instituciji Omudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini kažu da posebno zagovaraju postojanje i pružanje specijalizovane pomoći i podrške licima sa invaliditetom kao žrtvama krivičnih djela, kada postojanje krivičnog djela nije samo izolovani incident, nego napad na identitet (biranje žrtve zbog svojih karakteristika).
Institucija Ombudsmena za ljudska prava u BiH: Ohrabrujemo prijavu seksualnog nasilja
„U slučajevima kada su se lica sa poteškoćama u razvoju, njihovi staratelji ili udruženja koja okupljaju lica sa invaliditetom obraćali, u cilju zaštite lica koja su žrtve seksualnog nasilja, Ombudsmeni su tražili adekvatnu reakcija policijskih službenika, centra za socijalni rad, odnosno tužilaštva i nadležnog suda. Prilikom obraćanja Instituciji, ohrabruju se sve osobe koje su doživjele neki od oblika seksualnog nasilja, da se obrate nadležnim organima (policija, tužilaštva) sa prijavom protiv počinitelja. U promociji rada Institucije, Ombudsmeni upoznaju javnost o mogućnosti obraćanja Ombudsmenima Bosne i Hercegovine koji će, u skladu sa svojim ovlaštenjima, preduzeti mjere iz svoje nadležnosti u cilju zaštite žrtava seksualnog nasilja. Također, kontinuirano pozivamo sve nadležne organe da procesuiranju slučajeva seksualnog nasilja pristupe prioritetno i sa posebnom senzibilnošću“, rečeno je u ovoj Instituciji.
Važnost adresiranja problematike seksualnog uznemiravanja i nasilja naročito je došla do izražaja kada se u javnosti pojavila informacija o seksualnom nasilju glumice Milene Radulović, koja je potresla cijeli Balkan i za samo par sati dovela do ogromnog broja anonimnih statusa žena na društvenim mrežama koje su preživjele slične užase, a kao rezultat toga nastala je i neformalna inicijativa „Nisam tražila“. Incijativa „Nisam tražila“ od svog formiranja upućivala je niz prijedloga vladama u BiH, a posljednji u nizu je da se izdvoje budžetska sredstva za formiranje centara za hitnu pomoć osobama koje su proživjele seksualno nasilje, gdje osoba može dobiti besplatnu pravnu i psihološku pomoć, te da se modeli zaštite i prepoznavanja seksualnog nasilja tretiraju kroz kurikulume u osnovnim i srednjim školama, te fakultetima.
Kada je u pitanju zvanična statistika, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku RS, a na osnovu odluka Tužilaštva u RS, broj prijava za krivično djelo „Polno uznemiravanje“ tokom 2020. godine iznosi 19, od čega su dva slučaja proglašena krivim i dobila uslovnu kaznu zatvora i novčanu kaznu.
Podsjećamo da krivični zakonik Republike Srpske za krivična djela protiv polnog integriteta predviđa kaznu zatvora od tri do 10 godina, dok se krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine predviđa minimalna kazna od jedne i maksimalna kazna zatvora od 10 godina.
Dajana ILIĆ
