Dok Aleksandar Mitrović teroriše mreže i golmane u Čempionšipu ove sezone, prisjetimo se vremena kada je njegov Fulam prije više od decenije od „nepoželjne“ Lige Evrope napravio svoj Sveti gral.
Vrhunski klubovi engleske Premijer lige često gledaju na Ligu Evrope kao na neželjenu utješnu nagradu za propuštanje Lige šampiona, ali 2010. godine je to bio vrh fudbalskog svijeta za londonske „Kolibare“.
Kada je Roj Hodžson u decembru 2007. godine zamijenio Lourija Sančeza i postao trener Fulama, finale u nekom evropskom takmičenju mu je bilo posljednje na umu. „Kolibari“ su bili u zoni ispadanja, dva boda udaljeni od sigurnosti, a tokom cijele sezone imali su samo dvije prvenstvene pobjede.
Mnogi kritičari bili su iznenađeni Hodžsonovim imenovanjem i postavljali su pitanje je li on čovjek koji će preokrenuti Fulamovo prokletstvo. Trener veteran uživao je u uspjehu na cijelom kontinentu, ali nije radio u Engleskoj otkako ga je Blekburn otpustio devet godina ranije, 1998. godine.
Stadion „Krejven kotidž“ nije bio baza za ponovno oživljavanje engleske karijere, ali Hodžson je na kraju uspio zaustaviti brod koji je tonuo, a opstanak je potvrđen posljednjeg dana sezone 2007/08. Zatim je pojačao svoju ekipu sa nekim dosta lukavim potpisima dovodeći Marka Švarcera, Zoltana Geru, Bobija Zamoru i Breda Hangelanda.
Međutim, nije mogao predvidjeti kakav će uticaj na postojeći sastav imati novopridošlice u redove londonskog premijerligaša. Nakon njihovog velikog bijega u sezoni 2007/08, Fulam je prenio svoj dobar zamah u sljedeću sezonu i ostvario svoj najveći uspjeh u Premijer ligi osvojivši sedmo mjesto na tabeli, primivši samo 34 gola u 39 utakmica, čime je osigurao kvalifikacije za Ligu Evrope.
Njihov prvi okus evropskog fudbala pod Hodžsonom stigao je u Litvaniji protiv FK Vetra u julu. Fulam je dogurao do pobjede od 6:0 ukupnim rezultatom prije nego što su u doigravanju izbacili ruski tim Amkar Perm.
Neki su navijači očekivali da će grupna faza biti pretežak zadatak za „Kolibare“, ali nakon remija protiv CSKA Sofije u prvom susretu, Fulam je ostvario tri pobjede i remijem u posljednjem meču u grupi stvario prolaz u nokaut fazu. Branilac naslova Šahtjor iz Donjecka stao je na put londonskom klubu, a Ukrajinci su imali jaku ekipu u kojoj su bili Fernandinjo, Luiz Adriano, Daglas Kosta i Vilijan.
U međuvremenu, Fulamov uspjeh izgrađen je oko Hangelandove herojske odbrane, kreativne lukavosti Gere i Damijena Dafa i Zamorinih ključnih golova. Nakon što im je Gerin rani pogodak donio prednost u prvoj utakmici, Adriano je poravnao rezultat prije nego što je Zamora u trenutku lucidnosti opet odveo dvoboj u korist Fulama.
U Ukrajini, Hangelandov gol i perfektno odigrana utakmica u pogledu defanzivnih postavki, dovršili su posao za englesku ekipu. Međutim, Fulamov zadatak od trenutka je postao znatno teži, jer su trebali igrati protiv italijanskog velikana Juventusa. Imali su zabavnu vožnju kroz evropski fudbal nadajući se ničemu, ali njihova evropska avantura sada se sigurno bližila kraju.
Naravno, živahna igra protiv otmene ekipe „Stare dame“ nije mogla spriječiti poraz od 3:1 u Italiji. Hodžsonovoj ekipi je pružena teška provjera i šamarčina stvarnosti, a Englezi su imala ispred sebe planinu za osvojiti u revanšu.
Činilo se da je gol Davida Trezegea nakon dvije minute na „Krejven kotidžu“ stavio četvrtfinale van domašaja Fulama, ali autsajderi očito nisu pročitali scenario dobro, pa su krenuli svim silama da kidišu na gol torinske „Dame“.
Odličan ubačaj Pola Končeskog pronašao je Zamoru u kaznenom prostoru. Stari engleski napadač maltretirao je Fabija Kanavara (da, neko je i to uspio uraditi) prije nego što je spustio loptu i tukao pored Antonija Kimentija u gol Juvea. Kanavarova noć postala je još gora kada je italijanski defanzivac kontroverzno isključen u 27. minuti, a Fulamove nade u povratku bile su dobre i zaista oživljene.
Englezi su nastavili stavljati Juventus pod pritisak dok se atmosfera na „Krejven kotidžu“ podizala do usijanja. Neposredno prije poluvremena Sajmon Dejvis je povukao loptu za Geru, a njegov pogodak iz neposredne blizine doveo je domaćine u vođstvo te večeri.
Početak drugog poluvremena i Fulamu je dosuđen jedanaesterac nakon Dijegovog igranja rukom. Gera se odvažio uz sav pritisak na ramenima i samouvjereno provukao loptu pored golmana kako bi izjednačio ukupni rezultat. Najstariji profesionalni fudbalski klub iz Londona je sada bio na ivici nokautiranja Juventusa i stvaranja jednog od najvećih iznenađenja u istoriji evropskog fudbala.
Sa osam minuta do kraja i igra je krenula u produžetke, Dempsi je pokupio loptu na ivici kaznenog prostora dok su se defanzivci Juventusa povukli unazad. Amerikanac je potom izveo divan udarac koji je zaplovio preko bespomoćnog Kimentija i izazvao delirijum domaće publike. Njegov nevjerovatan udarac zapečatio je slavnu pobjedu i bila je to prikladna završnica najneobičnije utakmice dok se slavlje nastavilo dugo u noć.
– Trebali bismo samo napraviti Roki Marčano scenario i sada se odmah povući jer neće biti bolje od ovoga. Ovo se mora pribilježiti kao najveća noć u istoriji kluba. Lično, nisam siguran da se mogu sjetiti ovakvog povratka u meč. Ja sam na vrhu svijeta – dodao je iskusni engleski lisac na klupi „Kolibara“.
Hodžson se već upisao u folklor Fulama, a sada se čekalo četvrtfinale.
Postojao je rastući osjećaj kako tjeskobe tako i igre sudbine oko Fulamove kampanje u Kupu UEFA dok se činilo da se fudbalski bogovi smješkaju zapadnom Londonu, ali još su morali savladati druge prepreke.
Međutim, Hodžsonova ekipa bila je mirna, puna samopouzdanja i ostvarila je pobjedu od 2:1 nad njemačkim prvakom Volfsburgom u prvoj utakmici osmine finala zahvaljujući golovima Zamore i Dafa.
U posljednjih 20 sekundi prvog meča Rojov talisman Zamora se okrenuo pored defanzivca i povisio rezultat na 3:1. To se pokazalo dovoljnim da Fulam ponovo napreduje i ode korak dalje u svom evropskom snu. Njihov sljedeći izazov bio je još jedan od težih, jer su se suočili sa ekipom Hamburga. Ekipom koja je željela doći do finala koje se zakazalo na njihovom stadionu.
Prva utakmica bez golova u Njemačkoj bila je respektabilan napor obje ekipe, ali je nedostatak gola u gostima izgledao kao problem kada je zapanjujući slobodni udarac Mladena Petrića doveo Nijemce u prednost na „Krejven kotidžu“.
Koeficijenti su još jednom bili usmjereni protiv Fulama kada je Zamora izveden iz igre zbog povrede, ali opet je Fulam pronašao dodatnu snagu, jer su brzi golovi Dejvisa i Gere preokrenuli stvari i dovršili još jednu nezaboravnu noć na obalama Temze. Fulam je rezervisao svoje mjesto u finalu i njihov san je sada postao stvarnost. Vraćali bi se u Hamburg, ali ovaj put će igrati za trofej.
– Hodžson je organizovao uskrsnuće ovog slavnog starog kluba sa ivice ispadanja u prvenstvu, do evropskog finala – stoji u BBC-jevom izvještaju sa utakmice.
Nakon 18 utakmica Fulam je stigao do svog prvog evropskog finala i borio se protiv izuzetno talentovanog Atletiko Madrida u kojem su bili David De Gea i Serhio Aguero. Disciplina, vjera i napadački duh koji su ih doveli do finala ponovo su bili evidentni i „Kolibari“ nisu smjeli da se opuste pred ovakvom prilikom.
Uprkos ranom golu Dijega Forlana i dominaciji Atletika, Fulam je hrabro uzvratio i našao se u egalu na poluvremenu. Tada je Gerin pas došao pred Dejvisa, a Velšanin je prihvatio loptu sjajnim udarcem iz voleja dok je De Gea bio samo nijemi posmatrač svega.
Činilo se da će finale ići na penal seriju, ali se ubrzo počeo pokazivati dodatni kvalitet španske ekipe. Duboko u produžecima, ubačaj Aguera došao je Forlana, čiji je udarac odbijen pored Švarcera, vraćajući Atletiko u prednost.
Fulam se vraćao iz takvih ponora cijele sezone i postao je pravi majstor povratka, ali ovaj put im je to bilo izvan dohvata i nisu uspjeli odgovoriti. Kako je vrijeme odmicalo, a posljednji sudijski zvižduk se bližio, a igrači „Jorgandžija“ slavili, Fulamovo slomljeno srce je ostalo na terenu, a njihova kampanja u Ligi Evrope došla je do gorkog kraja.
Međutim, iako možda nemaju trofej za to, ti su igrači još uvijek ušli u istoriju kluba, jer su stvorili avanturu koju navijači „Kolibara“ nikada neće zaboraviti.
V. Ivanjić
