Sredinom decembra prošle godine srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio je ministru spoljnih poslova Rusije Sergeju Lavrovu 300 godina staru pozlaćenu ikonu. Nekoliko dana kasnije iz Ukrajine je stigla nesvakidašnja vijest: ikona svetog Nikole Čudotvorca je ukradena, a Bosnu i Hercegovinu je zatresla diplomatska afera kakve do tada nije bilo. Godinu dana kasnije na aferu niko i ne misli, a ponajmanje o njoj misli, kako stvari stoje, Tužilaštvo BiH.
Kada je Ambasada Ukrajine u BiH obavijestila Ministarstvo spoljnih poslova BiH da imaju opravdane sumnje da je ikona kulturno blago Ukrajine i da zahtijevaju povratak ikone, Lavrov je poklon – vratio.
– Smatramo da je nepružanje javnog, neodgodivog i nedvojbenog opovrgavanja najvišeg rukovodstva BiH informacije koja je povezuje s navedenim darom, posjedovanjem ili prijenosom na bilo koji način kulturnih, istorijskih ili vjerskih vrijednosnih predmeta porijeklom s teritorije Ukrajine – pisali su prošle godine u ovo doba zvaničnici Ukrajine.
Nedugo poslije otkrivanja afere Dodik je hospitalizovan zbog koronavirusa, a po izlasku iz bolnice za aferu „ikona“ je optužio medije i „političko Sarajevo“. Tužilaštvo BiH je ubrzo formiralo predmet „Ikona“. Od tada do danas je saslušan određeni broj svjedoka. Među njima su i Milorad Dodik i ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija, ali ne u svojstvu osumnjičenih.
Samardžija je 25. decembra prošle godine predao ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu. Početkom januara ove godine ministar spoljnih poslova Ukrajine Dmitro Kuleba rekao je da njegova država i dalje zahtijeva da rukovodstvo BiH vrati pozlaćenu ikonu ukradenu u Lugansku. On je dodao da Milorad Dodik laže o porijeklu ikone.
Krajem januara u Sarajevo je stigao i ukrajinski ambasador Vasilj Kirilič i održao sastanke s ministrom spoljnih poslova BiH Biserom Turković i glavnim tužiocem Gordanom Tadić. Tadić je na tom rekla da tužioci aktivno i intenzivno rade na ovom predmetu. Ambasador Kirilič je tada insistirao da se ikona odmah izuzme, a zatim da stručnjaci vještače i procjenjuju njenu vrijednost.
– Uprkos činjenici da je Rusija ikonu vratila diplomatskim kanalima kako bi se razjasnilo njeno porijeklo, bh. mediji i mediji nekih drugih zemalja i dalje šire neutemeljena nagađanja o ikoni što predstavlja svojevrsan napad na reputaciju Rusije. Šireći insinuacije zasnovane samo na nagađanjima, masovni mediji vođeni dnevnim redom manipulišu ovom pričom kako bi podmirili političke račune u Bosni i Hercegovini i diskreditovali našu zemlju u očima svoje publike – rekli su tada iz Ministarstva spoljnih poslova Rusije.
Poseban problem predstavljala je tada „hamletovska diplomatska dilema“ – da li je Dodik ikonu Lavrovu poklonio kao srpski član Predsjedništva BiH ili kao jedan od lidera Republike Srpske. Protokol Predsjedništva BiH kazao je da nije bio angažovan u pripremanju ovog poklona, ali su svi mediji prenijeli da je Lavrovu ikonu poklonio – srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH.
U knjizi Maria Mikolića „Diplomatski i poslovni protokol“ navodi se da je praksa međusobnog darivanja sačuvana u savremenim međudržavnim i diplomatskim odnosnima, ali se ti darovi, navodi Mikolić, svode na simboliku i oni su najčešće predmeti proizvedeni u državi domaćinu.
– Ti pokloni nose nacionalna obilježja, poput predmeta iz zanatske ili industrijske proizvodnje, slike ili skulpture domaćih autora, knjige domaćih pisaca. Diplomatski pokloni, osim u slučaju odlikovanja, zaista su simbolične naravi – navodi se u ovoj knjizi.
Mikolić naglašava da poklon ne smije biti skup i dragocjen, jer skupi pokloni mogu izazvati nelagodu kod onoga koji ga prima. Takav poklon može biti neugodan i za onoga koji ga daje, „posebno ako nije čista srca, tj. koji ga daje s podlim namjerama“.
– Vodeći računa o ukusu drugih moramo znati da svaki poklon govori i o nama, da je on slika nas samih. Poklon treba znati i dati. Kod razmjene poklona obično se to čini putem zaduženih osoba za protokol koje se međusobno upoznaju sa sadržajem poklona. U običnim prilikama treba izbjegavati teatralno uručivanje poklona – stoji u Mikolićevoj knjizi u kojoj ne postoji nijedna jedina rečenica o tome šta se dešava kada država vrati poklon.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i bivši diplomata Nedžma Džananović Miraščija kazala je prošle godine u decembru za naš portal da vraćanje poklona nije uobičajeno u diplomatskoj praksi. Ona je podsjetila da u diplomatskoj istoriji BiH nikada nije zabilježen slučaj vraćanja poklona.
– Ne znam kome će ikona biti vraćena. To, pretpostavljam, u ovom trenutku nikome nije jasno. Meni ovo liči na lični poklon Milorada Dodika. Nemamo suvislo pojašnjenje iz Dodikovog kabineta o čemu se tačno radi – kazala je Džananović Miraščija.
Svi pokloni koji su dogovoreni sa diplomatskim protokolom Ministarstva spoljnih poslova ili sa protokolom Predsjedništva BiH su uglavnom veoma skromni. To su najčešće, dodaje ona, stilozovani suveniri.
– Svi pokloni su simbolični. Replika ili reprodukcija neke ikone koja bi bila sa naših prostora bi bila primjeren poklon. Original nekog kulturno-istorijskog artefakta se ne poklanja. To je nezamislivo. To se ne poklanja u diplomatskim krugovima – istakla je Džananović Miraščija.
Dužnosnik koji dobije vrijedan poklon mora da ga prijavi i to obično ide u državni fundus – muzej, galeriju ili izložbeni prostor vlade. Vrijedni pokloni se moraju prijaviti, u suprotnom se mogu shvatiti čak i kao mito.
– Obično se poklanja nešto što je simbolično. To može biti skup proizvod, poput kavijara ili rakije. Sa druge strane, pokloni se ne dodjeljuju pred kamerama. Njih razmijeni služba protokola. Ordenje, zahvalnice i plakete se dodjeljuju pred kamerama u određenoj ceremoniji, ali se pokloni ne dodjeljuju pred kamerama – tvrdi Džananović Miraščija.
Lični pokloni su, dodaje ona, dozvoljeni i Dodik se mogao odlučiti za lični poklon, ali daleko skromnije vrijednosti.
– Poklon ne može da bude kulturno-istorijski artefakt ni BiH ni RS, a kamoli treće države. To je, na primjer, mogla da bude maketa višegradskog ili mostarskog mosta. Nikako ovako skupocjena ikona čije porijeklo tek treba da bude utvrđeno – zaključila je prošlog decembra Džananović Miraščija.
G. Dakić
