Kako bi sačuvala srpsku kulturu i tradiciju od zaborava u dalekoj Americi, magistar opere iz Nožičkog kod Srpca Verica Vranić-Cvetković (35) pokrenula je školu srpskog jezika “Školarac”, koju trenutno pohađa 12 djece.

Škola djeluje u Pitsburgu i okuplja mališane koji vode porijeklo sa prostora bivše Jugoslavije, a najviše ih je iz Republike Srpske i Srbije. Časovi se održavaju jednom sedmično, a sa polaznicima radi grupa roditelja, studenata i volontera koji su ujedinjeni oko zajedničkog cilja da djeca koja odrastaju u tuđini ne zaborave svoje korijene.

Verica kaže da je došla na ovu ideju prošle godine, a na svoju veliku radost, dobila je podršku nekoliko roditelja kojima je takođe važno da se očuvaju srpski jezik, običaji i kultura.

"U Americi djeca sa naših prostora uglavnom pohađaju redovnu nastavu na engleskom i vremenom gube sposobnost komuniciranja na srpskom jeziku. Ima čak i primjera gdje djecu od rođenja uče samo engleski jezik, bez obzira na to što oba roditelja vode porijeklo sa naših prostora", kaže Verica.

Prema njenim riječima, roditelji igraju ključnu ulogu u ovom procesu jer ako njima nije stalo do očuvanja tradicije, samim tim ni djeca neće pokazati interesovanje. Verica dodaje da se većina ipak trudi da djeca podjednako dobro znaju i engleski i srpski jezik kako bi mogli razgovarati sa svojim bakama i dekama kad se vrate u zavičaj, kao što i ona uči svoju djecu, sa kojom redovno dolazi u rodno selo.

"U našoj školi djecu ne učimo samo da govore, čitaju i pišu, već i da razmišljaju na srpskom, da bolje shvate naše podneblje i mentalitet. Učimo ih kako se proslavlja krsna slava, uzgaja voće i povrće, čitamo im pjesme i priče naših književnika, organizujemo mini-koncerte i lutkarsko pozorište. Mnogo se radi na konverzaciji kako bi bili sposobni da tečno govore naš jezik, ali najviše ipak nauče kroz igru, koja je sastavni dio radionica jer tako kvalitetnije razvijaju međusobnu komunikaciju", kaže Verica.

Ova škola otvorena je i za djecu drugih vjera i nacija, pa se tako među 12 mališana našla i jedna mala Amerikanka po imenu Felicita.

"Poznajem njene roditelje od ranije i nisam ni sanjala da će poslati svoju kćerku kod nas u školu. Radi se o svestranoj porodici koja voli da putuje i upoznaje druge kulture i mislim da ih je naše prijateljstvo motivisalo da upišu djevojčicu na časove. Felicita je jako talentovana za jezike i učenje joj ne predstavlja problem, a sviđa joj se i hrana sa naših prostora", rekla je Verica.

Verici kao da je bilo sudbinski predodređeno da se bavi očuvanjem kulturne i duhovne baštine Srba od zaborava jer je njen rodni grad Srbac, a suprug joj se zove Srbislav.

"Zaista se osjećam kao da sam rođena za ovaj posao jer uživam u tome što radim. Mnogi se trude da sačuvaju našu tradiciju na ovaj način. Postoji jedna slična škola u Bostonu, a djeluju i neke manje škole pri pravoslavnim crkvama u SAD koje imaju istu misiju i svi zajedno jako lijepo sarađujemo", rekla je Verica.

Iako je magistrirala operu, nastupi su joj za sada u drugom planu, a uglavnom pjeva sa mališanima u “Školarcu”, koji uživaju u njenom raskošnom glasu.

"Planiram da se vratim na veliku scenu i vrti mi se jedna ideja u glavi, a ako se realizuje, možda održim jedan koncert do kraja godine", kaže Verica.

Za brojne rezultate koje je ostvarila u dosadašnjoj karijeri Verica je prije desetak godina dobila zahvalnicu i nagradu povodom Dana opštine Srbac, čime je proglašena za jednog od najboljih ambasadora Srpca i Republike Srpske u svijetu.

Karijera

Verica je magistrirala operu na Bruklin koledžu u Njujorku, a prethodno je završila srednju muzičku školu u Banjaluci i Muzičku akademiju u Beogradu u klasi operske dive Radmile Bakočević. Igrala je na operskoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, a bila je i član Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” iz Banjaluke, osvajajući brojne nagrade. Nastupala je po cijeloj Americi, a osim na srpskom i engleskom, pjeva i na francuskom, njemačkom, italijanskom, ruskom i češkom jeziku.

(Glas Srpske)