Visoki zvaničnici administracije Bila Klintona plašili su se da bi Rusija mogla uskratiti svoju podršku Dejtonskom sporazumu nakon što bude saznala da će mirovnu operaciju u BiH u implementaciji Dejtonskog sporazuma krajem 1995. godine predvoditi NATO.
Naime, kako proističe iz deklasifikovanih dokumenata koje je upravo objavio Stejt department, Strob Talbot, zamjenik američkog državnog sekretara, na svoju ruku i bez znanja pretpostavljenih poslao je memorandum Juriju Mamedovu, zamjeniku prozapadno orijentisanog tadašnjeg ruskog ministra spoljnih poslova Andreja Kozirjeva, kako bi ga pripremio na loše vijesti za Moskvu.
Iz dokumenata je takođe vidljivo da je Talbot vjerovao da bez podrške Rusije ne bi bilo moguće postići dejtonski mir, pa je stoga preko Mamedova pokušao da ublaži negativnu reakciju Borisa Jeljcina, tadašnjeg predsjednika Rusije, i Kozirjeva nakon razgovora s Klintonom i ostalim visokim zvaničnicima u vezi s ulogom NATO-a u mirovnoj operaciji.
Rusija je, naime, kako proizlazi iz dokumenata, predlagala da snage za implementaciju budu pod UN-om te da se formira međunarodni fond koji bi finansirao operaciju, a Talbot je objasnio da Kongres SAD nikad ne bi pristao da odobri američki angažman u BiH u tom slučaju. Takođe, kako je rekao, nije dolazilo u obzir da Kongres preuzme finansiranje ruskog dijela vojnog učešća. Što se tiče toga da NATO bude nadležan za implementaciju, rekao je da je to uslov Klintona i Kongresa, jer bi bilo koje drugo rješenje ugrozilo bezbjednost američkih vojnika.
Posebno je zanimljiv pasus u kojem Talbot priprema ruske sagovornike na još jednu lošu vijest, odnosno na predstojeću odluku NATO-a o tome da se odobri proširenje Alijanse na istočne zemlje, što je Rusija željela da se ne desi.
– Kao što su razgovarali Kris i Andrej, i kao što smo se ti i ja saglasili u Njujorku, velika dvojka bi trebalo da ima diskusiju o proširenju, tako da predsjednik Jeljcin bude pripremljen šta da očekuje od Sjevernoatlantskog saveza. To zbog toga da bi on mogao da reaguje na tu vijest na način da ne ugrozi našu saradnju na drugim pitanjima, posebno na BiH. Drugim riječima, moraćemo da slijedimo presedan Moskva/Nordvijk, a ne Brisel/Budimpešta – napisao je Talbot.
Kris u ovoj rečenici je Voren Kristofer, američki državni sekretar, dok se velika dvojka odnosi na predstojeći samit Klintona i Jeljcina. Presedan Moskva/Nordvijk odnosi se na samit NATO-a u Nordvijku, koji je odobrio širenje NATO-a, dok se Brisel/Budimpešta odnosi na usmeno obećanje Klintona Jeljcinu da će se uzeti u obzir stavovi Rusije u vezi s potencijalnim širenjem NATO-a. Ovo obećanje je Klinton dao Jeljcinu na samitu u Budimpešti 1994, kada se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja, a SAD i Rusija pristali da garantuju teritorijalni integritet Ukrajine.
Prevedeno na obični jezik, Talbot je poručio Mamedovu da će se NATO širiti na istok uprkos protivljenju Moskve i htio ga je na vrijeme upozoriti da pokuša da smanji negativni uticaj na mirovni proces u BiH, posebno imajući u vidu da SAD nisu željele da pristanu da NATO ne bude predvodnik IFOR operacije.
Međutim, tu nije bio kraj iznenađenjima, s obzirom na to da je Talbot Mamedovu morao da prenese još jednu lošu vijest za Moskvu: NATO komandovanje bi značilo da bi ruske vojne snage morale biti integrisane u NATO operaciju, odnosno potčinjene NATO-u.
– Ako bi takav aranžman za vas bio totalno neprihvatljiv, onda možemo pokušati da smislimo neku neborbenu ulogu za Rusiju koja bi možda mogla biti uspostavljena kao paralelna struktura koja bi se oslanjala na odnose među oficirima, a ne kroz formalnu komandnu potčinjenost. Naglašavam, možda jer nisam siguran da je to moguće na našoj strani – naglasio je.
Kako su kasniji događaji pokazali, Rusija je pristala da bude integrisana u NATO strukturu. Ruska brigada, pod komandom pukovnika Aleksandra Ivanoviča Lencova služila je u Multinacionalnoj diviziji Sjever s centrom u Tuzli, a bila je potčinjena komandantu divizije američkom general-majoru Vilijamu Nešu.
nezavisne.com
