Ni jedan slobodan dan ili vikend Radovan Dobrić iz Gradiške ne provodi u gradu, već sa drugovima Goranom Golubovićem, Boškom Cvijićem i Gostimirom Stankovićem odlazi na Kozaru. Ove godine bio je na omiljenoj planini preko pedeset puta.
Dobrić tvrdi da Kozara može dovoljno pružiti svakom čovjeku koji sa užarenog asfalta i vrele svakodnevnice traži mir, hladovinu, osvježenje ili akciju i uživanje u prirodi.
Posljednjih nekoliko godina se ponaša u stilu buškraft (bushcraft) discipline. Priznaje da je na taj način osjetio jedinstvo sa prirodom, te ojačao i mentalno i fizičko zdravlje.
– Buškraft je zanat divljine. Cilj je da se sa što manje opreme i što više znanja lakše „prođe“ u prirodi. To podrazumijeva korišćenje vještina, pogotovo starih vještina pomoću kojih je boravak u prirodi veoma lagan i jednostavan. To je svojevrsno preživljavanje u prirodi uz striktno poštovanje prirode i svega onoga što ona nudi – od hrane i vode pa do izazova i opasnosti – rekao je Dobrić.
Kozara je ljepotica među planinama i prava je blagodet za Banjolučane, Prijedorčane, ali i mještane Lijevče polja, Laktaša, Srpca, Gradiške, Kozarske Dubice, Kostajnice i drugih opština. Radovan Dobrić, koji važi za iskusnog planinara, biranim riječima priča o Kozari.
– Planina Kozara nudi mnogo toga. Sakupljači ljekovitog bilja se nikad ne vraćaju praznih ruku sa Kozare. Ima mnoštvo divljeg voća koje je idealno za turšiju ili za sirće. Raduje nas činjenica da u posljednje vrijeme u njenim potocima nalazimo dosta rakova.
To je pouzdan znak da je priroda čista i zdrava. Veliko bogastvo Kozare su i njeni potoci i izvori, ali treba biti oprezan ljeti kada oni presuše i kada samo dobri poznavaoci planine znaju naći izvore – kazao je Dobrić.
Planinarenje i pohodi u planinu su i osvježenje i jaka adrenalinska injekcija, ali iskusni planinar koji je prošao na desetine drugih planina u regionu upozorava na oprez. Oprez i poštovanje i vlastitih mogućnosti i opasnosti.
– Kozara je pitoma, ali nikada ne treba ići izvan staza ako se ne ide organizovano. Postoje mjesta gdje se može lako povrijediti i onda nastaju komplikacije. Na Kozaru ne treba ići sam, pogotovo ne u nepoznate dijelove planine.
Svaki put kad pođete na planinu morate nekome reći gdje idete i kada se vraćate. To će značajno olakšati akcije u slučaju nevolje – naglasio je Dobrić i apelovao na ljubitelje prirode da se okrenu Kozari, ali da je ne zagađuju i ne skrnave prirodu.
Ovaj agilni planinar kaže da nije samo Kozara blagodet, već i ljudi koji žive na njenim obroncima. Riječ je o vrijednim i snalažljivim ljudima koji se raduju svakom susretu sa planinarima i koji vole Kozaru više od grada i urbanog načina života.
Zajedno sa prijateljem planinarom Boškom Barakovićem, Dobrić je napisao i objavio priručnik „Planinarenje“. Koliko se Dobrić srodio sa Kozarom govori i činjenica da gotovo redovno iz ruke hrani divlje svinje, divljač kojoj mnogi lovci ne bi smjeli prići ni sa napunjenom puškom.
Zbog toga ovu planinu treba istinski i voljeti i poštovati, savjet je najpoznatijeg gradiškog planinara Radovana Dobrića.
B. Grgić
