Saša Čekrlija je rođen 1976. godine u Banjoj Luci. Završio je gimnaziju i Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. Radi kao vanredni profesor i prorektor za međunarodnu saradnju na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka. Radio je kao savjetnik ministra inostranih poslova BiH u mandatu Igora Crnatka.
Koja je vaša predstava o savršenoj sreći?
Težim tome u ovom vremenu budem što više sa porodicom, da pratim ritam koji zadaju djeca. Doskora sam više vremena živio van Banje Luke i odvojen od porodice nego što sam bio ovdje. Uz želju da smo svi zdravi, mislim da bih tako režirao svoju srećnu predstavu.
Koji je vaš najveći strah?
Strah za svoje najbliže, zdravlje. Posljednje godine donose uglavnom takve strahove.
Sa kojom istorijskom figurom se identifikujete?
Ovo je možda pitanje na koje mi, kad se već mora odgovoriti na svako pitanje, treba još bar deset godina.
Kojoj živoj osobi se najviše divite?
Divim se jednoj prijateljici, majci koja sa svojim djetetom prolazi pakao strašne bolesti i polako dobijaju bitke. Njenoj smirenosti i snazi.
Koju osobinu ne podnosite kod sebe?
Često ne kažem pojedincima ono što bi trebalo da čuju.
Koja je vaša najveća ekstravagancija?
To su neki momenti iz gimnazijskih dana – od duge kose pa farbanja kratke kose u pank nijanse do mijenjanja zastave na kapi u Gardijskoj brigadi bedžom KUD Idijota na kojem je uz petokratku pisalo „Mi smo ovdje samo zbog para“. To je bilo negdje u Sarajevu krajem 1995. godine.
Koje je vaše omiljeno putovanje?
Radio sam kao turistički vodič za Pariz, Novu 2007. sam dočekao u Parizu i tamo sam upoznao svoju suprugu. Kasnije smo se vjenčali u Parizu u Crkvi Svetog Save. Dakle – Pariz.
Koju osobinu ličnosti smatrate najprecjenjenijom?
Kad nekoga hoćete da eliminišete kažete mu da je mlad i perspektivan, odnosno da još malo čeka, da za njega ima vremena. Mnogi su osijedili mladi i perspektivni.
U kojim prilikama lažete?
Nisam u situaciji da zavisim od toga da li lažem ili ne. Laž ne donosi ništa osim glavobolje. Male laži kad su djeca bila mala pa prilikom uspavljivanja kad morate izmisliti po pet bajki za veče.
Šta ne volite u svom fizičkom izgledu?
Iskreno, stomak je pomalo van željenih gabarita, ali trudim se da ga vratim u dijagonalu.
Koje riječi ili rečenice prečesto koristite?
Ne znam i ne zanima me.
Koje je vaše najveće kajanje?
Jedna moja interpretacija je interpretirana na način kako zaista nije rečena, a ako je nešto rečeno na način da se mogla interpretirati drugačije, povrijedila je jednog poznanika. Kajem se zbog toga iskreno.
Ko je ljubav vašeg života?
Udala se za mene.
Gdje ste i kada bili najsrećniji?
Iskreno, dok sam studirao na PMF-u. Od vikenda do vikenda.
Koji talenat biste voljeli da imate?
Malo više tehnike za fudbal.
Kako se trenutno osjećate?
Odlično, zadovoljno.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
Sve što sam ostvario je moj napor, podrška i napor porodice i napor mojih roditelja. Nismo nikome ništa dužni.
Ako biste se poslije smrti vratili na ovaj svijet kao osoba ili kao predmet, šta biste bili?
Keramičar ili vodoinstalater, danima čekam vodoinstalatera.
Koji je najdragocjeniji predmet koji posjedujete?
Bass gitara.
Šta je za vas oličenje patnje?
Da živite život na način koji vam ne dolikuje i u svijetu kojem ne pripadate.
Kojim zanimanjem biste voljeli da se bavite?
Diplomatija recimo, mislim da mi je dobro išlo.
Ko su vaši uzori u životu?
To su uglavnom neka velika sportska imena iz vremena SFRJ, danas pažnju privlače racionalni ljudi iz javnog prostora koji imaju viziju da sve ovo okrenu u nekom dobrom pravcu. Imao sam priliku da razgovaram sa Zoranom Đinđićem prilikom njegovog dolaska u Banju Luku kao jedan od tri studenta sa kojima je bio dogovoren susret. Do danas me drži ta emocija.
Ko je vaš omiljeni pisac, a ko slikar?
Iz gimnazijskih dana sam zavolio Momu Kapora, mislim da danas nemamo takvog urbanog boema ako mogu tako da kažem, a što se slikara tiče, u posljednje vrijeme me Sava Šumaonović hipnotiše.
Ko je vaš omiljeni fiktivni junak?
Mister No, kako sam to volio čitati kao klinac.
Gdje biste voljeli da živite?
Ako je moguće, u Banjoj Luci.
Šta najviše mrzite?
Skrivene Edipovce u javnom prostoru.
Kako biste voljeli da umrete?
Ne znam, valjda svi priželjkujemo da to bude u snu. Kako god, samo van vidokruga porodice.
Koji je vaš moto?
Neko je dobro rekao: „Nije važno odakle ste, važno je kuda idemo“.
Koju osobinu ne volite kod drugih?
Beskrupuloznost i njihovo uvjerenje da će nešto vječno trajati.
Koje vrijednosti najviše vrednujete kod prijatelja?
Da su tu kad treba, tom metodologijom sam dobro pročistio telefonski imenik posljednjih osam-devet mjeseci.
