Azbestno-cementne cijevi su zbog svoje izdržljivosti, cijene i praktičnosti godinama bile glavni izbor kod gradnje javnih vodovoda. Međutim, kako su kasnije utvrđena brojna, po zdravlje ljudi štetna svojstva azbesta, Evropska unija, ali i BiH je zabranila korišćenje ovog minerala.
Nakon zabrane, lokalnim zajednicama se nametnula obaveza da se riješe ovog opasnog naslijeđa zakopanog ispod zemlje, a kroz koji i danas teče voda koju pijemo. Međutim, sve to košta i iziskuje ogroman novac.
Grad Gradačac u Tuzlanskom kantonu jedan je od prvih u državi koji će riješiti ovaj problem.
Do kraja godine 40 kilometara stare vodovodne mreže biće zamjenjeno novom koja više neće predstavljati rizik za potrošače.
Lokalna vlast podršku je pronašla u Investicionom okviru za Zapadni balkan (WBIF) iz kojeg su dobili grant od 2,1 miliona evra.
– Ovim projektom mi konačno rješavamo projekat cementno – azbestnih cijevi u gradskom području. Nažalost imamo podatke koji nisu pozitivni kada je riječ o oboljelim sa ovog područja od različitih bolesti, a koje mogu biti povezane sa starom vodovodnom mrežom – priznaje gradonačelnik Edis Dervišagić.
Zamjena starih cijevi postavljenih uglavnom u doba industrijskog razvoja osamdesetih godina prošlog vijeka samo su dio mnogo većeg projekta koji obuhvata vodosnabdijevanje i odvodnju otpadnih voda.
Tačnije, riječ je o jednoj od četiri faze po čijem će se okončanju poboljšati kvalitet života za oko 20.000 ljudi sa ovog područja.
Gradačac je još 2014. godine u svojoj desetogodišnjoj strategiji razvoja rješavanje problema vodosnabdijevanja, stavio na vrh liste prioriteta.
Tragajući za izvorima finansiranja kao partner se pojavljuje Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) koja odobrava kredit od šest miliona evra.
Na taj iznos se nadovezala švedska “SIDA” koja daje grant od 2,3 miliona evra, Češka razvojna agencija koja pomaže sa dva miliona evra granta, te već spomenuti WBIF.
Lokalna zajednica, kanton i Federacija BiH izdvojili su 3,14 miliona evra, pa je cjelokupni iznos investicije do stigao cifru od 15,8 miliona evra.
Od tog novca izgrađeno je 90 kilometara novog vodovoda i riješeno vodosnabdijevanje južnog dijela grada, a paralelno sa tim gradilo se i 40 kilometara kanalizacione mreže. Takođe, okončane su i redukcije vode do kojih je dolazilo zbog njenog nedostatka.
Sve to dobilo je na još većem značaju kada je rekonstruisan stari prečistač otpadnih voda kojim je cijeli ovaj proces zaokružen.
Više o ovoj temi pročitajte OVDJE
CAPITAL.ba
