Kantautor Marko Brecelj preminuo je jutros u 71. godini.
U svojoj pedesetogodišnjoj karijeri, nezavisni umjetnik je uvijek pokazivao svoje pravo. Prije tri godine dobio je i Ježevu nagradu.
Marko Brecelj je bio prisutan na umjetničkoj sceni skoro 50 godina, a za to vrijeme je objavio solo album Coctail, na kojem je sarađivao sa legendarnim Bojanom Adamičem, i tri ploče sa rok grupom Buldožer, u kojoj je radio kao tekstopisac i frontmen.
Napisao je i muziku za film Živi bili pa vidi i za njega dobio Zlatnu arenu u Puli. 1991. godine preuzima upravljanje Omladinskim kulturno-društvenim i multimedijalnim centrom u Kopru i osniva Udruženje prijatelja umjerenog napretka.
Jedna od njegovih najpoznatijih kompozicija je Alojz valček, koju je posvetio profesoru matematičke fizike Alojzu Kodretu, nakon neuspješnog studija geologije, a kasnije i tehničke fizike, piše na Vikipediji.
Muzičku karijeru započeo je kao violinista u kvartetu Tri crna i u ljubljanskom triju Krik, ali je kasnije odustao od sviranja violine.
Pažnju šire javnosti na sebe kao kantautor i šansonjer prvi je skrenuo nastupom na Omladinskom festivalu u Subotici 1974. godine, gdje je dobio i nagradu stručnog žirija. Iste godine, u saradnji sa aranžerom Bojanom Adamičem, izdaje album Koktel.
Plaketa je nagrađena nagradom "Sedam sekretara SKOJ-a". Na albumu je bila i pjesma Hiškar Rogač koju je snimio sa nekim članovima grupe Sedam svjetlosnih godina.
Sa njima je osnovao rok bend Buldožer, gdje je radio kao tekstopisac i pjevač, a jedan od vrhunaca grupe bio je album Pljuni istini u oči.
Kao dio ove svejugoslovenske atrakcije, Brecelj je postao jedan od najistaknutijih frontmena, vokala i autora na jugoslovenskoj rok sceni kasnih 1970-ih.
U grupi je ostao do 1979. godine i sa njom snimio dvije LP ploče i muziku za film Živi bili pa vidjeli, koji je takođe objavljen u vidu mini LP-a, i osvojio Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu.
Zatim je napustio bend i vratio se pisanju pjesama i napravio neke pjesme koje su postale hitovi u alternativnim muzičkim krugovima (npr. Parada, Radojka, Seki disco hit, itd.).
On i njegov pjesnik Ivan Volarič-Feo spojili su svoje stvaralaštvo u Duu Zlatni zubi.
Godine 1983. i 1984. vodio je bend Marjan's Strange Rabbit. Godine 1986. ponovo izdaje album kantautora Desant na rt Dobre nade, a krajem 80-ih udružuje snage sa saksofonistom Primožem Šmitom i basistom Alešom Joštom u projektu Public Ekercise. Kao gost sarađivao je sa raznim muzičkim grupama (SRP, Strelnikoff, itd.). Njegovo djelo karakteriše ironija i kritika malograđanskog društva.
Poslije 1981. vodio je Omladinski, kulturni, društveni i multimedijalni centar (MKSMC Koper) u Kopru, Udruženje prijatelja umjerenog progresa i Bagremovu stranku. Kandidovao se za gradonačelnika Kopra na svim izborima i, nakon izbora Borisa Popovića, svakog dana svog mandata izvodio je pred opštinom monumentalni performans Klečeći. Bio je odbornik u Gradskom veću Kopra (2003-2007).
Kako se navodi u obrazloženju Ježekove nagrade, Brecelja je teško uhvatiti jer je u svom dugom stvaralačkom životu promenio nekoliko identiteta i pojavljivao se u slovenačkoj javnosti u raznim personifikacijama.
Brecelj se podjednako dobro snašao na ulici kao i u sali, bilo da se radi o pozorištu, javnom prostoru kao takvom, mjestu održavanja društvenog ili političkog događaja, gostionici ili sličnom mjestu. Ulica je i njen prirodni ambijent, bilo da je to trg, lođa, pristanište na obali mora ili put, pisali su tada predlagači.
nezavisne.com
