Novinari i njihove greške: Ko može da izgovori „hexakosioihexekontahexaphobia“?

Priče vele da je Mladen Šipka izvještavao pred rat sa balkona na Trgu Krajine uživo za „Dojče vele“. Uzbuđeno je izvještavao ističući kako je nacionalizam pobijedio u Banjoj Luci, jer nigdje, kako je govorio, nema niti jedne zastave Savezne Republike Jugostlavije. I stvarno – sa balkona se nije vidjela nijedna jedina zastava Jugoslavije među nekoliko desetina hiljada ljudi. Kada je Šipka krenuo kući, okrenuo se još jednom ka balkonu i vidio kako sa njega visi zastava SRJ duga 25 metatra.

Desetine sličnih priča govore o najmanje dvije stvari. Prva: i novinari su ljudi. Druga: stara mantra prema kojoj novinar nema pravo na grešku samo je floskula dokonih urednika čija olovka nikada nije zapucala na teren i čije su greške redovno bile namjerne, nikada slučajne.

Autor ovog teksta je svojevremeno objavio da je tadašnji ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić jednu novinarku javnog servisa nazvao „silikonjarom“ iako nije bio na spornoj konferenciji za novinare. Povjerovao je vijesti koja je stigla sa druge strane i demanti i izvinjenja su bila neminovna.

Nedugo nakon toga u vrelu vodu je spustio i novinara „Pressa RS“ Žarka Markovića saopštavajući javnosti kako je Žare pozvao novinare u svenovinarski protest nakon što je, čini mi se, policija upala u redakciju sarajevskog „klixa“. Marković je rekao kako ga ne bi iznenadili protesti, a neoprezni novinar je tu rečenicu pogrešno prenio i zamalo fasovao veliki belaj, ništa manji nego onaj koji je pokušao nakon umfala sa Mektićem.

Božo Ljubić je Ljubo Božić

Glavna i odgovorna urednica „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina kaže da se greške dešavaju, jer je dnevno novinarstvo mašina koja melje i rokovi novinare i urednike bukvalno tjeraju da budu brzi i ekspeditivni. Greške se dese i uz sav oprez.

„Neke greške čitaoci i ne primjete. Pogotovo tehničke, ali dešavaju se i materijalne greške koje vas tjeraju stalno na dodatni oprez. Jedna od grešaka kojoj je cijeloj redakciji ostalo u sjećanju jeste ona koja se pojavila u intervjuu sa Božom Ljubićem prije stotinu godina. Novinar je kroz cijeli intervju miješao prezimena Božić i Ljubić i to nam je tako prošlo u novinama, jer nam nije palo napamet da bi se takva greška mogla desiti ni novinaru, ni meni, ni lektorima“, priča Gojković Arbutina.

Lingvisti, dodaje ona, imaju objašnjenje zašto ne primjećujemo tu igru slova. Sutradan je bio red da se „Nezavisne“ izvine javnosti i Ljubiću. Ali, novinar koji je pisao tekst je i u ispravci pogriješio, pa se izvinio Ljubi Božiću.

„Srećom, ovaj put sam vidjela grešku. Sjećam se i da smo radili tekst o vrtićima i da je trebalo da uzmemo izjavu od Nataše Radulović, tadašnje direktorice, ali smo greškom nazvali Dušanku Majkić koja je uvijek spremna dati izjavu novinarima, pa makar o vrtićima koji nikad nisu bili njeno područje. Ali je izjavu uredno dala, mogli smo se samo zahvaliti i onda okrenuti pravu osobu“, priča Gojković Arbutina.

Prije sedam ili osam godina, možda i više, tadašnjem direktoru Narodnog pozorišta RS Radetu Simoviću isticao je mandat i ljuta se bitka zametnula oko toga ko će da ga zamijeni. Bilo je nekoliko kandidata, na poziciju je ponovo jurišao i sam Simović. U to vrijeme umjetnički direktor Narodnog pozorišta RS bio je glumac Ljubiša Savanović. Intervju sa Savanovićem je urađen u toku odsudnog boja za direktorsku fotelju, a kako se tehničkim urednicima učinilo da je nadnaslov „Ljubiša Savanović, umjetnički direktor Narodnog pozorišta RS“ predugačak oni su ga promijenili u „Ljubiša Savanović, direktor Narodnog pozorišta RS“.

Bivši, a sada počasni predsjednik PDP-a Mladen Ivanić doživio je 2009. godine infarkt na putu iz Sarajeva u Banju Luku. Infarkt nije bio jak i Ivanić se brzo oporavio. Nekoliko godina kasnije u „EuroBlicu“ je „povučena“ stara vijest na stubac prema kojoj je Ivanić ponovio hospitalizovan. Greška je bila slučajna, ali je tadašnju redakciju stajalo truda da u to ubijedi Ivanića.

Podmornica Jove Vidovića

U martu 2018. godine objavljena je vijest da je Borislava Jankovića, poznatijeg kao Boro Zelenkovac, pregazilo auto. Vijest je objavio klasik banjalučke crne hronike Ognjen Matavulj koji je nakon deset minuta morao da piše demanti i izvinjenje.

„Auto je zaista udarilo Borislava Jankovića, ali to nije bio Boro Zelenkovac. Uz ime i prezime nije bilo godišta, a meni su dva različita izvora potvrdila da se rado upravo o Bori Zelenkovcu. Nijedan od ta dva izvora me ranije nije prevario ili mi poslao pogrešnu informaciju. Ta greška se nikada ne bi desila u štampi, ali priroda portala je drugačija“, kaže Matavulj.

Mediji su 2012. godine objavili senzacionalnu priču prema kojoj je banjalučki biznismen Jovo Vidović kupio rusku podmornicu za vjenčanja pod vodom. Jedan od glavnih aktera te priče je i tadašnji novinar „Pressa“, danas prvo pero „Glasa Srpske“ Darko Momić koji je u novinarskim – i ne samo u novinarskim – krugovima poznat po glumačkom prezimenu.

„Zvao me tadašnji urednik 'Pressa' Ljubiša Javorac i rekao mi da provjerim informaciju da je banjalučki biznismen Jovo Vidović uvezao iz Rusije podmornicu u kojoj treba da se organizuju podvodna vjenčanja na Balkani. Odvalio sam se smijati i rekao mu da je budala. Ali, on je insistirao da ja to provjerim, pa sam nazvao tadašnjeg direktora Carina Zdravka Cvjetinovića“, priča Momić.

Momić se izvinio čovjeku što će ga pitati glupost i potom mu je rekao kakvu informaciju ima njegov urednik. Cvjetinović se počeo smijati, a zatim je rekao: Momiću, ne mora se meni prijaviti sve što se uveze u BiH, ali teško da mi ne bi prijavili podmornicu. I nastavio je da se smije.

„Ja sam to tako rekao uredniku. Međutim, on je insistirao da se to dalje traži i da zovem Jovu Vidović. Ja sam ga lijepo poslao na jedno mjesto i da neću to da radim. Onda je on zvao novinara koji je došao u 'Press' da pokuša da uradi tu priču. Da nazove Jovu i da ga pita za to. Ovaj je nazvao i otišao da se vidi sa Jovom. Urednik me nije ozbiljno shvatio kada sam mu rekao da nas Jovo vuče za nos. Pustio je tekst i onda je nastala komedija. Novinari ATV-a su kasnije pitali Vidovića za to i on im rekao da je samo iskoristio priliku da se besplatno reklamira u 'Pressu' i da nije vjerovao da ćemo to objaviti“, prisjeća se Momić.

Najveća novinarska greška karijeri Dejana Šajinovića, polustarog lisca „Nezavisnih novina“, desila se prije nekoliko godina kada je pisao tekst o reakcijama na redovni šestomjesečni izvještaj visokog predstavnika Valentina Incka o stanju u BiH koji je podnio Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih Nacija.

„S obzirom na vremensku razliku između Njujorka i Banje Luke od šest sati uvijek smo praktikovali da samo Inckovo izlaganje prenesemo direktno i napravimo tekst za novine u kasno poslijepodne po našem vremenu, a onda ispratimo samo onoliko izlaganja ambasadora koliko nam vrijeme dozvoli. Narednog dana sam planirao tekst na reakcije ambasadora članica Savjeta bezbjednosti na Inckovo izlaganje, pa sam otišao na internet sajt Savjeta bezbjednosti UN-a da pregledam video materijal sa sjednice prethodnog dana“, priča Šajinović.

Našao je izjavu tadašnjeg ambasadora Njemačke u UN-u. S obzirom na to da je govorio o potrebi zaključivanja mandata visokog predstavnika, učinilo mi se zanimljivo da mu to bude lid u priči, a onda da „pohvata“ reakcije domaćih analitičara na tu njegovu izjavu.

„Tekst je napisan i uredno izašao narednog dana u 'Nezavisnim'. A onda je uslijedilo neprijatno iznenađenje! Zvali su iz Ambasade Njemačke da mi skrenu pažnju da je pomenuto izlaganje iz prošle godine! Srećom, u Ambasadi Njemačke su imali razumijevanje za moj propust, pa smo objavili mali demanti kao 'pojašnjenje'. Do greške je došlo tako što je video izjava ambasadora Njemačke bila odmah ispod nastupa koji je imao Incko, a datum izlaganja je bio napisan sitnim slovima i jednostavno sam propustio da pogledam na datum i uvidim grešku. Meni je iz ove epizode ipak bilo najzanimljivije to što u izlaganju ambasadora nije bilo ničeg što bi mi 'upalilo alarm' da se radi o izvještaju iz prethodne godine“, rekao je Šajinović.

Hvala vam na strpljenju!

Novinar BHT1 Vladimir Šušak pratio je 2008. godine lokalne izbore. U izbornom štabu SNSD-a čitavo veče je čekao Dodika koji je trebao da se javi uživo. Konačno ga dobija. Iz režije mu sugerišu pet minuta razgovora.

„Imao sam dosta stvari da pitam, a Dodik slaže rečenicu za rečenicom i dobrano probijam termin. Pet puta me upozoravaju iz režije da skratim. Ja se unervozio i nestrpljivo čekam momenat da prekinem sagovornika. Konačno uspijem i odjavljujem se sa: Bio je to Milorad Dodik, poštovani gledaoci, Hvala vam na strpljenju! Skhvatio sam šta sam rekao tek kada je režija popadala na glavu od smijeha“, ističe Šušak.

Muva na čelu Vladimira Šuška

Šušak se sjeća i ogromne muve na sred čela dok je čitao vijesti na ATV-u.

„Nisam se dao omesti i pročitao sam vijesti uz pokušaj da je podizanjem čela sklonim, ali nije se dala. Bila je borba da refleksno ne puknem sebe po čelu dok su mi prolazili neopisivi trnci kroz tijelo“, priča Šušak.

Grešaka se sjeća i novinarka AlJazeere Ljiljana Smiljanić koja je zanat godinama pekla, kao i Šušak, na ATV-u. Bilo je, kaže ona, pogrešnog izgovora riječi ili konvertovanja mjernih jedinica.

„Sjećam se da sam se jednom 'zapetljala' čitajući najavu priloga u vijestima. Kobna je bila riječ 'participacija'. Činilo mi se da deset minuta ne uspijevam da izgovorim tu riječ. Poslije su me, naravno, prijatelji zezali par dana. Pitali su me stalno kako se zove ono što se plaća kod doktora“, priča Ljiljana.

Jednom joj je tadašnji urednik vijesti Predrag Ćurković donio list papira. Na njemu je pisala neka „kilometarska“ riječ. Pitao me je mogu li to pročitati pošto sam trebala da budem u studiju. Ako ne mogu, da onda vježbam.

„Pisalo je 'hexakosioihexekontahexaphobia'. I nemojte da mislite da pamtim tu riječ, nego pamtim da je to naziv fobije od broja 666. Izguglala sam sada. Pročitala sam sa papira i u vijestima. Onda sam jednom u vijestima iz svijeta rekla pogrešnan domet neke rakete. Ne mogu sad tačno da se sjetim, ali je u svakom slučaju domet u mojoj interpretaciji bio takav da ga skoro nije ni bilo. I zbog toga su me zezali“, kaže Ljiljana Smiljanić.

Kada je počela da radim za Al Jazeeru spremala je prilog u Sarajevu o brojaču budžetske potrošnje. U prilogu je navela neki broj, nešto je htjela da prikaže slikovito koliko se troši, ali je pogrešno izračunala.

„Uredniku je matematika išla bolje, pa smo to popravili. Uglavnom, naučila sam da sve provjeravam hiljadu puta, mada nekada ni to nije garancija da se greška neće desiti. Ali, ako i pogriješimo, red bi bio da ispravimo kada nam neko ukaže na to“, zaključuje Ljiljana Smiljanić.

Goran Dakić