Umro je basnoslovno bogati milijarderr. Na pogrebu – gomila svijeta. Jedan čovjek rida tako gorko da to onima oko njega prosto kida srce.
Njegovi nezadrživi jecaji u grčevitim talasima postaju još očajniji dok se kovčeg sa pokojnikom spušta u raku. Najzad mu prilazi neko od prisutnih, pun saosjećanja, ne bi li pokušao da ga malo primiri:
– Nemojte tako, zaboga, pozliće vam. Razumijem vaš bol, ali ipak, priberite se malo…Jeste li pokojnikov blizak rođak?
– Nisam – odgovara očajnik – zato i plačem!
