Ratari Lijevče polja i Potkozarja  upamtiće ovu godinu kao tešku, možda i pretešku. Uložili su tokom proljeća sve što im je preostalo u sjetvu kukuruza. Trebalo je izdvojiti za oranje i sve do sjetve, pa za sjeme, đubrivo i herbicide. A onda je, nakon nicanja uslijedila suša. Od juna do septembra, gotovo bez kapi kiše. Kukuruz je podbacio, urod je višestruko manji od očekivanog.

„Ništa nije dobro ove godine. Prvo suša, a potom i divljanje cijena mineralnih đubriva, sjemena i dizel goriva. Kukuruz je podbacio, urod je  tri do četiri puta manji od očekivanog, a treba sijati pšenicu, kako,kad je sve poskupilo  nekoliko puta“, žali se mladi poljoprivrednik iz Bok Jankovca kod Gradiške Jovica Račić.

Mišo Balaban je bio alfa i omega među inžinjerima u nekadašnjem „Ratarstvu“ iz Nove Topole. Poljoprivreda i struka su mu u malom prstu. Zabrinjava što ni Balaban nije optimista.

„Kukuruz je podbacio zbog suše. U problemima će biti i stočari, jer će se suočiti sa manjkom žitarica, lošom silažom i malo sijena. Zato treba prići alternativnim izvorima hrane, predlažem da se koriste biljni ostaci od soje i kukuruza. A za jesenju sjetvu, pa naravno da treba zasijati što je više moguće, iako su poskupilli repromaterijali. Bila je suša , pa smatramo da kukuruz nije iskoristio sve rezerve iz zemljišta. Zato, ako nemate dovoljno sredstava, predlažemi sjetvu sa minimalnim ulaganjem, najmanje 150 kilograma „petnaestice“ po  hektaru“, rekao je Balaban.

Zanimljivo je da je minulog proljeća u Lijevče polju, koje pripada Gradišci, Srpcu i Laktašima zasijano preko 20 hiljada hektara kukuruza. Očekivao se urod od najmanje 200 hiljada tona, ostvareni prinosi su prepolovljeni, možda i manje.

Lijevčani ipak nisu zabrinuti, jer ni jedno domaćinstvo u Lijevče polju nije orijentisano samo na jednu proizvodnuu.Poučeni raznim teškoćama,odlučili su se na kombinovanu proizvodnju, svaštarenje kako  kažu u lošim godinama. Novak Kurtović iz Petrovog sela, sela na samoj tromeđi između Gradiške, Srpca i Laktaša, zadovoljno trlja ruke.

„Ako je sušna godina loše prođu ratari, a ne kukaju povrtlari. Mi smo ove godine proizveli na desetine tona kupusa, cijene su dvostruko veće nego ranijih godina i bićemo pozitivni.Nismo kukali minulih  godina kada smo kupus i krompir zaoravali, jer su cijene bile preniske. Tada  nas je spašavao kukuruz.Poljoprivrednici se uvijek snađu još da nas ne prati ovako visoka cijena dizel goriva, gdje bi nam bio kraj“,rekao je Kurtović.

Poljoprivrednici se ne žale samo na vremenske prilike i neprilike, sušu, grad i oluju, već  na lošu situaciju u državi. Smatraju da se uvozi prekomjerno i neopravdano, a da su cijene repromaterijala i dizel goriva  previsoke. Zbog toga apeluju na kupce da se ne ljute na njih, već na nakupce, uvoznike, političare i odgovrne u svim nivoima vlasti. Jer domaća proizvodnja bi morala biti na prvom mjestu, i kad je loša a i dobra godina.

Boško Grgić