Ako ne znate šta vas čeka u slučaju da u vašoj lokalnoj zajednici na idućim lokalnim izborima ne pobijedi kandidat SNSD-a, pogledajte izjavu lidera te stranke Milorada Dodika prilikom nedavne posjete Tesliću.

Piše: Slobodan Popadić, novinar unutrašnje politike

Predizborna je kampanja, svašta čudno se kaže, čuje i vidi, ali Dodikova izjava da „Teslić mora da se integriše u republičke institucije“ ako želi da napreduje, u političkom smislu, ipak, predstavlja nešto najopasnije što smo do sada od njega čuli.

Lider najveće političke partije u Srpskoj na ovaj način je poručio nekoliko stvari:

• Teslić je van Republike Srpske samo zbog toga što je načelnik te opštine iz SDS-a;
• Čovjek koji se protivi podjelama Republike Srpske na istočni i zapadni dio na ovaj način je tu istu Srpsku podijelio na integrisanu i neintegrisanu;
• Nijedna lokalna zajednica u Srpskoj, u kojoj 15. novembra pobijedi „opozicioni“ kandidat, neće biti integrisana u Republiku Srpsku;
• Teslić treba da prihvati republičku vlast, a republička vlast ne treba da prihvati teslićku;
• Pošto se radi o politički najjačem čovjeku u Republici Srpskoj (možda i šire), nastup u Tesliću namjerno ima prizvuke zastrašivanja političkih protivnika i glasača koji ne glasaju za SNSD;
• Infrastrukturni projekti, kao što su gradski trg, podzemna garža ili kružni tok biće izgrađeni uz pomoć novca iz republičkog budžeta samo pod uslovom da Dragan Bogdanić (SNSD) pobijedi za gradonačelnika;
• Teslić čekaju tihe ekonomske sankcije ako nastavi da glasa za SDS.

Kako lider SNSD-a planira da se Teslić „integriše“? Nije teško pretpostaviti da za to postoje samo dva načina – prvi je da SNSD pobijedi na izborima, a drugi da Milan Miličević (SDS) uradi ono što je u Bijeljini uradio Mićo Mićić koji je prodao priču da auto-puta kroz Semberiju neće biti ako on ne uđe u koaliciju sa SNSD.

Gdje je tu granica nadležnosti načelnika, a gdje srpskog člana Predsjedništva BiH ili predsjednika Republike Srpske? U zemlji u kojoj se davno istopila podjela na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast izgleda da je suviše očekivati razliku između lokalnog, republičkog i nivoa BiH.

Budući da je, kao što je rečeno, vrijeme kampanje uvrede koje su na ovaj način otišle na račun Miličevića mogu da se i razumiju. I biće toga još. Ali, neoprostiv je ovakav način političke komunikacije sa građanima Teslića. Ako je Miličević izgubio povjerenje, ako nije spsoban da se „konektuje“ sa republičkim nivoom, ako su građanima draže prijetnje od umjerene komunikacije, onda neka to sami kažu 15. novembra.

„Ne koristi Tesliću način lokalne vlasti koja je u pravilu bila konfrontirana sa vlastima na nivou RS. To je njihov izbor, to nije naš izbor. Ja nikada nisam bio za to bez obzira na to ko je ovdje vlast, uvijek sam bio za to da pravimo projekte za građane, ali nam se nije pružila prilika. Lokalna vlast mora da izabere potpunu saradnju sa republičkim institucijama, to je najbolji način da se osjeti blagodet, da se osjeti napredak opštine“, izjavio je Dodik 25. oktobra.

Da li je teslićka vlast izabrala konfrontaciju sa republičkom i nije prihvatila pruženu ruku?

U reakciji Miličevića piše da to nije tačno i da su republičkom nivou vlasti uputili na desetine prijedloga projekata od kojih na većinu uopšte nije odgovoreno. Ne znamo da li je to tačno, ali demanti takvih navoda nije stigao iz Banjaluke.

„Oni koji govore o reintegraciji Teslića u institucije Republike Srpske treba da se reintegrišu sa zdravim razumom“, napisao je načelnik Teslića u saopštenju za javnost.

Nismo navikli na ovakve riječi od umjerenog Miličevića. Ali realno, šta je drugo mogao da kaže?

Međutim, mogao je Miličević (a možda još nije kasno za to) više da se potrudi da bi ublažio ovaj politički udar. A to znači da pripremi sve crno na bijelo, da se zaputi u Banjaluku i održi konferenciju za novinare. I na njoj da pokaže sve ono što je napisao – svaki dopis prema institucijama RS na koji mu nije odgovoreno, svaki projekat na koji je republička vlast navodno ostala nijema, da prikaže svaku marku koju, kako reče, vlast uzima iz Teslića i njom pravi kružne tokove po drugim opštinama. Ukratko, ako je u pravu, mora javno da pokaže i dokaže ko je koga ignorisa i ko ne želi da se „integriše“.

I mora to da učini živim obraćanjem pred kamerama, najmanje iz dva razloga:

Ne možeš šturim pisanim saopštenjem protiv Dodikove uvjerljive izjave koju su prenijeli svi mediji u RS. Pogotovo ako si u podređenom položaju, ako si „napadnut“.

Drugo, Miličević, ako sebi misli dobro, mora da se izdigne iz dosadne i neučinkovite prakse SDS da medije i javnost svakodevno bombarduju desetinama saopštenjima za javnost, koja piše ko zna ko. Istina, sve to ne garantuje da će snaga Dodikovih riječi da bude potpuno amortizovana. One nisu upućeni sto odstotnim glasačima SDS, jer njih ne može da pokoleba bilo čija prijetnja. Ali jesu svima ostalima koji se kolebaju, koji se plaše da bi Teslić mogao da ostane siromašno ostrvo među lokalnim zajednicama SNSD, onima koji će reći „vidite da se u susjednom Doboju nije desio smak svijeta kada je SNSD preuzeo vlast“.

Priča o potrebnoj integraciji Teslića može da bude poruka i glasačima SNSD koji su, nakon prošlih lokalnih izbora i neuspjelog referenduma o opozivu načelnika, digli ruke od pokušaja da pobijede Miličevića. Poziv na „mobilizaciju“ dobili su lično od vrhovnog komandanta i zato ga treba shvatiti ozbiljno.