Jovo Jerković – čovjek orkestar koji svira na čak 25 instrumenata

Imao je samo osam godina kada se otisnuo u svijet iz rodnog Starog Martinca, srbačkog sela na obali Vrbasa. Otišao je u Sarajevo, u osnovnu školu Zavoda za slijepe osobe Nedžarići. Učio je slova i brojeve, a vapio za notama i muzikom. Jovo Jerković je odlučio da postane čovjek, a postao je veličina, ljudska gromada.

Počeo je svirati harmoniku, nastupao u sarajevskim folklornim ansamblima 'Slobodan Princip Seljo', 'Ivo Lola Ribar' i mnogim drugim. Zavolio je harmoniku, ali kako kaže raslo mu je interesovanje i za ostale instrumente.

Do prije dvije godine svirao je čak 24 instrumenta, a onda su ga momci iz popularnog benda 'Dubioza kolektiv' zamolili da im pomogne i da im odsvira zahtjevne dionice za spot 'Rialiti' na instrumentu ukulele.

-Momci iz 'Dubioze kolektiva' su veliki profesionalci i sjajni su drugari. Pomogao sam im u hitu 'Rijaliti', a oni su mi zauzvrat uveličali koncert kojim sam proslavio pola vijeka svog muzičkog života. Sarađivao sam sa mnogim velikanima muzičke scene, Borom Drljačom, Ratomirom Petkovićem, svirao u Kanadi, širom Amerike, po Evropi. Ipak najljepše mi je kad zasviram u svom Martincu. Sve više me vuče moje rodno mjesto, kazuje sjetno ovaj muzičar, pedagog i veliki humanista.

Vrstan pedagog obučio 250 mališana muziciranju

Jovo je učestvovao na više desetina humanitarnih koncerata, pomagao je ljudima, odazivao se na sve strane. Vidio je na jedno oko tek 1,5 odsto. Kada se prije dvadesetak godina vratio sa operacije iz Kaluge u Rusiji, popravio je vid za još osam procenata. Prezadovoljan je i veoma aktivan iako na plećima nosi 65 godina.

-Obučio sam sviranju oko 250 dječaka i djevojčica. Zabrinulo me je što djeca nisu više zainteresovana za muziku kao nekada. Najljepše mi je bilo kada sam ovdje u Gradišci osnivao kulturno-umjetnička društva i radio sa mladim talentima. Svirao sam i danas sviram i sa tamburašima, ali najdraža mi je tiha, akustična muzika, muzika za dušu, kazuje Jovo.

Po povratku iz Sarajeva Jovo se zaposlio kao telefonista u srbačkoj opštini, bio je i saradnik u Radio Srpcu. Potom je na nagovor jednog dobrog prijatelja otišao u Gradišku i radni vijek proveo u bivšoj 'Leviti'.

Jovina muzika ne poznaje granice

Danas je jedan od rijetkih boema na ovim prostorima, još je omiljen muzičar mnogima od Triglava do Đevđelije. Ni njegov muzički repertoar ne poznaje granice.

-Znam oko 1.500 pjesama, sviram i francuske šansone, slovenačke popevke, makedonsku muziku, ali sevdalinke su mi u srcu. Sevdah je kao čist vazduh koji treba da udišemo. Presretan sam kad zasviram i zapjevam sevdalinku, posebno 'Đulzulejhu', kaže Jovo  Jerković.

Dobitnik je i značajnih društvenih priznanja, o njemu su snimane specijalne emisije, ali  priznaje da su mu najdraže pjesme koje je on komponovao, svirao i pjevao i koje su postale hit. I danas se rado sluša 'Kaput stari'.

Moj veliki drug i prijatelj, pokojni Jovan Joco Dakić je svojevremeno napisao tekst 'Kaput stari'. Ostaće ova pjesma da živi i nakon nas i to je za mene velika čast. Proputovao sam skoro cijeli svijet, možda nisam ta putovanja doživio kao ljudi koji vide, ali muzika mi je nadomijestila sve što u životu nisam imao. Muzika je moj život, muzika mi je mnogo dala, a najviše dobrih prijatelja, kaže Jovo Jerković, čovjek-orkestar, muzičar koji svira podjednako dobro 25 instrumenata. A kada Jovo zasvira i zapjeva niko ne ostaje ravnodušan.

Boško Grgić