SNSD je ubjedljivo pobijedio na izborima u Srpcu, što i nije neko iznenađenje. Ali, iznenađenja je ipak bilo i to na odborničkoj listi pobjedničke stranke. Zahvaljujući ličnim glasovima, posljednji sa liste, Draško Momić, izbio je na prvo mjesto, a još je nevjerovatniji uspjeh koji je postigla jedna žena.

PIŠE: Milkica MIlojević, novinarka politikologinja

Zorica Stančić (40), majka troje djece iz sela Kaoci, koja je kandidovana kao 28. na listi, ili što bi djeca rekla kao „treća otpozadi“, pomela je konkurenciju, i izbila na 6. mjesto. I, naravno, postala odbornica. Dobila 1.241 glas i iza sebe ostavila, između ostalih, čak sedam stranačkih favorita, koji su na kandidatskoj listi zauzeli povlašteno mjesto među prvih 10. Mnogima je, dakle, pomrsila račune.

Istina, matematički gledano, Momić je izveo još veći podvig, izbivši sa posljednjeg na prvo mjesto, ali ono što je uradila Zorica ipak je nešto posebno. Prvo, posljednji na listi, znaju to svi koji su se takmičili na izborima, ipak je u boljoj poziciji nego pretposljednji, ili neko drugi ko je pri dnu liste. Posljednji je upečatljiv, mnogo vidljiviji od drugih autsajdera.

Drugo, ono što je uradio inženjer Draško Momić, privatni preduzetnik i organizator humanitarnih akcija, ipak je već viđeno. Imali smo, čak i u Banjaluci, slučajeva da autsajderi sa dna liste izbiju na vrh, ali to je do sada uspijevalo samo muškarcima i to onim muškarcima koji nisu početnici na lokalnoj političkoj sceni.

Zorica Stančić prvi put se kandidovala i odmah napravila bum. A pri tom nije imala nikakvu lični kampanju. Nije hodala od vrata do vrata, kao Jehovini svjedoci. Nije držala zapaljive govore na mitinzima. Nema je na društvenim mrežama. Nije podigla kredit da bi plaćala termine na medijima i kačila svoje slike po bilbordima.

U čemu je onda tajna njenog uspjeha?

Zorica Stančić je medicinska sestra, omiljena medicinska sestra, uvijek na usluzi sugrađanima. A Srbac je mali grad, svi se poznaju, zna se ko je ko i kakav je ko.

Znate li gdje je Zorica osvojila najviše glasova? U Kaocima, u svom mjestu, a zna se da je najteže biti prorok u svom selu. Za nju su, dakle, glasale komšije, a komšijama ne možete prodati šarenu lažu upakovanu u predizborni flajer.

Dugo je u SNSD i nije ni pomišljala da promijeni stranku, smatra da to ne bi bilo pošteno. Ali nikad, kaže, nije pomislila ni da svoje komšije, sugrađane ili nedaj bože pacijente dijeli prema tome ko je u kojoj stranci. Ni to, veli, ne bi bilo pošteno.

"Treba čovjek biti onakav kakav jeste, biti pošten prema sebi i svojoj porodici i fin prema komšijama i sugrađanima. A zdravstveni radnik, naravno, treba da bude posvećen svojim pacijentima", kaže sestra Zorica Stančić, novoizabrana odbornica Skupštine opštine Srbac.

I još kaže da je i sama iznenađena brojem glasova koje je osvojila. Mnogi su iznenađeni.

Ovaj i slični primjeri, kakve smo viđali na minulim lokalnim izborima, opomena su i vodećim strankama. Umjesto što se, sve glasnije, zalažu za zatvorene kandidatske liste, koje bi dotukle i posljednje tragove unutarstranačke demokratije, možda bi im pametnije bilo da porazmisle koga forisiraju. I da ubuduće, na istaknutim pozicijama na listama, umjesto partijskih uhljeba i poltrona, kandiduju čestite ljude, omiljene u svojoj zajednici. Recimo, najbolje medicinske sestre ili učiteljice, ljubazne konobare i trgovce, ugledne seoske domaćine i domaćice...