Novinar okupio više publike nego “Dučićeve večeri”, svaka riječ popraćena suzama
U bioskopskoj sali Kulturnog centra u Trebinju, na kojoj se okupilo više ljubitelja pisane riječi nego li na “Dučićevim večerima poezije”, predstavljena je treća, završna knjiga u antiratnoj trilogiji novinara i publicist Ratomira Mijanovića, koju je autor nazvao po čuvenom zagrebačkom prijeratnom bendu “Azra, brate, Azra“.
U pitanju je dvadeset priča, anegdota i crtica iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i poslijeratnog perioda, čime je Mijanović zaokružuje ranije započeti ciklus, najprije "Pričama iz ratomira" 2018. godine, a dvije godine kasnije nastavljen knjigom "Lađa za spas – Priče iz ratomira 2".
– Priče Ratomira Mijanovića su literarno uobličeni istiniti događaji i zato je svaka riječ i u knjizi, ali i na promociji bila natopljena tolikim emocijama da je dobar dio publike u sali plakao, jer su svi bili direktni učesnici ovih događaja, ili u rovovima, ili u pozadini – kako je rekao Ratomir Ćuk, otac hercegovačkog prerano preminulog pjesnika Sergeja Ćuka.
Njegovi junaci su, kako je rečeno, ljudi koje je na frontu čuvala ikona i ljubav prema otadžbini – Hercegovini, a sam autor navodi da su njegove knjige nastale "za sjećanje, za nezaborav, za ponos, da se ratovi nikad ne ponove i da se sjetimo onih koji su bili najhrabriji kada je to najviše trebalo".
– Mnogi ti mladi ljudi, nažalost, nisu više živi, iako su živi izašli iz rata. Moja obaveza je bila da se u ovoj trećoj knjizi osvrnem na sve njih, odnosno, na one koje sam poznavao i čije su me priče dirnule, koje su ostavile trajan pečat na moj lični doživljaj, ali i na cijelu istočnu Hercegovinu – istakao je Mijanović.
Govoreći o knjizi, ali i vremenu o kome Mijanović govori, istoričar Predrag Lozo kaže da je i sam, osim što je bio svjedokom mnogih događaja pomenutih u knjizi, poznavao i mnoge Mijanovićeve junake, a, kako ističe, prave istorije i nema bez pokušaja razumijevanja života pojedinca u okviru istorijskih prcesa.
– Ovo Ratovo trkonjižje je jedna emotivna istorija jednog pokoljenja, a samu emociju moramo poznavati jer ona donosi duh jednog vremena – istakao je Lozo, koji je bio i jedan od recenzenata knjige.
O vremenu kada su se upoznali Ratomir Mijanovi i pokojni Sergej Ćuk govorio je otac pokojnog pjesnika kojemu je takođe ime Ratomir, a koji je, budući da je i sam profesor književnosti, podsjetio da je, od djetinjstva slabašni njegov sin, stvarao i u ratu, kao i mnogi hercegovački borci, kao uostalom i Mijanović koji je još tada u glavi slagao pojedine fragmente za neizbrisiva sjećanja.
Evocirajući uspomene iz ratnog vremena kada su još bili u školskim klupama, na promociji su govorili i predsjednik Skupštine grada Trebinja Dragoslav Banjak i nešto mlađi Banjalučanin Dragan Pešić, a vjerovatno najemotivinije obraćanje imala je Milena Šupić, rođena Kilibarda, koja je u ratnom vihoru izgubila brata i kojim je posvećena jedna od Mijanovićevih dvadeset priča.
nezavisne.com
