Sve što treba jednom domaćinstvu od drveta lako je pronaći kod Gorana Trikića na zelenoj pijaci u Gradišci.
Goran je čarobnjak sa drvetom. Kaže da je zaljubljenik u drvo i da se sa njim sporazumijeva. Goran Trikić je Drvarčanin i zna nekoliko trikova kada je drvo u pitanju.
– Volim i poštujem drvo, ali volim i poštujem moje kupce i prijatelje. Nije mi teško u ovoj otvorenoj radionici koja je i prodajno mjesto na zelenoj pijaci u Gradišci. Žene znaju da se meso i povrće najbolje sijeku na daskama koje pravim od drvarske bukve. Rende, drvene kašike, mješaje za pekmez ili mast, držalice za sve alatke, oklagije – sve to pravim od kvalitetnog drveta koje donosim iz Drvara – tvrdi Goran.
Uz kvalitetno drvo i osmijeh je veoma važan. Goran kaže da je nasmijan po cijeli dan.
– Ljepši mi je i uspješniji dan kada sam nasmijan, a onda su i moje mušterije nasmijane. I u osmijehu je trik. Zato imam posla. Smrknute ljude niko ne voli –govori nasmijani Goran.
Veliki je zaljubljenik i u snažne brze motore, a gradiškim ulicama obično jezdi malim „Tomosovim“ automatikom.
– Tajna je u tome što volim sve ono što radim. Kada mi ponestane drveta, odem u rodni Drvar i tamo mi je srce na mjestu. Kada mi zatreba uzbuđenja i adrenalina, uzmem kacigu i dam sebi oduška na motoru. A kada se zaželim posla, onda pravim držalice za sjekire, motike ili krampove, daske za kuhinje i sve što jednoj kući treba od drveta. I sve, naravno, uz osmijeh – rekao je Goran Trikić, majstor koga posebno obožavaju gradiške domaćice.
Ove jeseni je napravio pun pogodak sa sepetima od ljeskovine i žestike. Ide svinjokolj, pa se nada da će dobro proći sa velikim dasakama za sječenje mesa i slanine od kuvane bukovine iz Drvara.
Na klinu mu vise i sita, ali i kanapi i povoci. Drvo je, smatra Goran, daleko zdravije i plemenitije od plastike i sve dok je tako ima i on pune ruke posla.
B. Grgić
