Anđela Lečić, mlada ugostiteljka iz Niša u svom lokalu poklanja obrok za trudnice.
Zato što u njenom malom restoranu trudnice mogu jesti besplatno, Anđela Lečić i njen lokal u niškom naselju Palilula za kratko vrijeme postali su nadaleko poznati. Vijest o humanom gestu ugostiteljke, koja je još gimnazijalka, brzo se pronijela društvenim mrežama, privukla goste, ali i medijsku pažnju.
Kuvana jela sa dnevnog menija od prije mjesec dana trudnicama su dostupna na poklon u količini koja je njima potrebna. Poruka o tome je na ulaznim vratima i bila je dovoljna da se ova lijepa vijest brzo pročuje Nišom, gradom u Srbiji.
– Samo smo htjele da to naznačimo na papiru čisto da ljudi, eto, znaju jer smatram da niko ne bi tek tako ušao i rekao – ja želim besplatan obrok. I u početku, bez obzira na to, nisu dolazile trudnice uopšte, a kasnije se broj povećavao. Kada je sve dospjelo u javnost, onda je nastao haos, tako da, u suštini, ova pažnja je lijepa, ali mislim da je svega previše – govori Anđela Lečić.
Objašnjava da joj ne smetaju neočekivana popularnost, novinski članci, gužva u lokalu, ni to što sada sa majkom servira više od stotinu obroka dnevno, već to što se mnogi čude vrijednostima kakve bi, kaže, svako od nas trebalo da ima.
– Ovaj bum se desio baš brzo. To nije bilo ništa planski. To je nekako poteklo od nas. Prosto, mi smo takve i to je jednostavno nama bilo normalno. Ja sam djevojčica koja je nešto svoje, da li je to vaspitanje ili prosto nešto što nosim od kuće, samo prenijela na biznis, bez ikakvog cilja i plana – priča Lečić.
Trudnice nisu jedine koje iz Anđelinog restorana mogu da odu site bez otvaranja novčanika. Hranu nekad pokloni i drugim gostima. Cijena nekoliko sati pred kraj radnog vremena postaje niža, a po zatvaranju lokala nekoliko kesa sa obrocima okači napolje o kuku kod ulaznih vrata.
– Meni neko dođe i, taj neki osjećaj unutrašnji, mi kaže – pokloni. To je stvarno poteklo iz srca. Nisam očekivala da će tolika drama i pompa da nastane. Prosto, meni je to normalno. Pomogla bih svakom – govori ova djevojka.
Oni koji dijele njen uspjeh, osim ponosne porodice, svakako su vršnjaci iz Gimnazije “Deveti maj“.
– Školskim drugarima je u početku sve ovo bilo čudno. Nisu se podsmijavali, ali su postavljali pitanja, kao šta ćeš ti tamo? A sada, pa svi su ponosni. To znam sigurno, da su svi ponosni i to su mi krila i to mi je neki vjetar u leđa – kaže Anđela.
Vremena ima i za posao i za školu.
– Najviše mi olakšava to što smo sada na kombinovanom sistemu, to znači da smo jedan dan u školi, a drugi online. Zato mogu da se posvetim i jednom, i drugom, ali slagala bih kad bih rekla da sam podjednako posvećena… Ja sam više ovdje i ovdje stvarno dajem sto posto sebe – priča osamnaestogodišnja Anđela Lečić.
Posao joj, kaže, pomaže da brže odraste, a rad sa ljudima da spozna njihovu različitost. To je, dodaje, životna škola.
mondo.ba
