Početkom januara predsjednik Francuske Emanuel Makron obećao je da će ojačati stratešku moć i suverenitet Evrope, nakon što je njegova zemlja i formalno preuzela vodstvo nad evropskim blokom u narednih šest mjeseci.
Makron je rekao da će evropski blok finalizirati takozvani strateški kompas EU, svoju geopolitičku strategiju koja se fokusira na izgradnju odbrambenih kapaciteta.
Usred tenzija između Rusije i Ukrajine, francuski predsjednik je dodao da će EU pripremiti i prijedloge za "arhitekturu evropske sigurnosti", koja još u velikoj mjeri zavisi od SAD i NATO-a.
Očekuje se da bi dokument trebalo da bude usvojen na martovskom samitu EU, ali i postavlja pitanje trebamo li očekivati da Balkan bude tema na zasjedanju.
– Ne isključujem, ali ne očekujem da će se bilo šta značajno tu desiti. Bićemo pomenuti naravno, jer smatra se da je to Makronova priča, pošto njemu idu izbori i on želi na svaki način da skrene pažnju na sebe. Francuska je interesantna država i velika, ali ne toliko uticajna. Ima jedna druga država koja je mnogo uticajnija, koja se i te kako buni u odnosu na sve što Francuska uradi, a zove se Amerika – kaže profesor Darko Trifunović iz Instituta za međunarodnu i nacionalnu bezbjednost u Beogradu.
Alija Kožljak, šef Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije IBU (International Burch University) i bivši vojni predstavnik BiH pri NATO-u, vjeruje da je, bez obzira na to što je fokus ne samo evropske nego svjetske javnosti usmjeren na konflikt između Ruske Federacije i Ukrajine, geopolitička situacija trenutno takva da zahtijeva uključivanje i diskutovanje o drugim temama, kao što je i pitanje zapadnog Balkana.
– Čak i ovi trenutni sukobi, polemike i nadmetanja na marginama rasprava imaju u sebi i pitanje zapadnog Balkana. Činjenica je da ruski predsjednik u kontinuitetu govori da želi da dobije garancije od NATO-a po pitanju preveniranja širenja Alijanse dalje na istok, a nisam siguran da on također nije zainteresovan da prevenira i širenje NATO-a na zapadni Balkan, što bi se svakako pokazalo kao slabost i NATO-a i SAD i cijelog Zapada. I to je, mislim, na umu stratezima Sjevernoatlantske alijanse, tako da se neće moći zaobići pitanje širenja NATO-a na one države koje su iskazale aspirantske ambicije, a to je u ovom slučaju BiH. I nije to samo zbog interesa BiH, nego je više zbog interesa NATO-a da bi potvrdio svoju relevantnost. Tako, ako se pitanje ne nađe direktno na agendi narednog zasjedanja, ubijeđen sam da će se i o njemu diskutovati, jer je od strateške važnosti za NATO – kaže Kožljak.
Na pitanje jesmo li zaslužili da budemo tema time što zveckamo oružjem ili što smo nešto napravili, Kožljak odgovara da je i jedno i drugo u pitanju.
– Mislim da se progres BiH ne može gledati samo kroz prizmu trenutne krize i zastoja, koji je izazvan očigledno nekim uskopolitičkim interesima trenutnih ključnih političkih aktera u BiH. Uporedo s tim, uistinu su i napravljeni značajni koraci kada je u pitanju NATO integracijski put BiH – naveo je Kožljak.
Naglašava da u ovom momentu i te kako postoji interes NATO-a i njegovih članica da se ovo područje, konkretno i BiH, koja je iskazala aspirantske namjere i ambicije, konačno pridruži Alijansi, jer je ovo područje u sferi interesa Alijanse.
– Konačno su shvatili da je odsustvo fokusa na nas u prethodnih deset godina dalo mogućnost drugim akterima, prvenstveno Ruskoj Federaciji, da svoje i političke i sigurnosne interese provede na terenu i oteža geopolitička nastojanja u narednom periodu, da ih implementira na pravi način. Toga su oni svjesni i to su razlozi zbog kojih će se i te kako u narednom periodu Alijansa pozabaviti zapadnim Balkanom, pa i BiH – zaključuje Kožljak.
Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.
(Nezavisne)
