Pitala me skoro jedna djevojčica (djevojčica više po duši, nego po godinama) je l' Banjolučanin ili Banjalučanin. Objasnim joj i ona odgovori u stilu: – Ahaaa… kapiram! Hvala. – Otvoreni um saznao je nešto, dodao je još jednu mrvu gomilici znanja koje sakupljamo cijelog života. Divim se i volim ljude koji nemaju problem s tim da uče, da se nadograđuju, usavršavaju.
Nekoliko dana kasnije na jednom portalu objavljen je tekst u čijem je naslovu pisalo Banjolučanin. Iskreno se zaprepastih kad vidjeh koliko je komentara bilo krajnje zlo, ponižavajuće, koliko nelogičnih i nepovezivih prozivanja ne samo portala i lektora, nego i odnekud Hercegovaca i ostalih "došlja" koje su, eto, na neki način pokvarile ime grada.
Odatle i ovaj tekst…
Volim Banjaluku. Grad je po mom ukusu, po mojoj mjeri – ni veliki ni mali, ima sve što treba, osim možda mora, okružen šumovitim brdima, izletištima… Grad bogat kulturom i koncertima, djecom i igralištima… Grad sa dvije rijeke, ali i – dva imena. Tačnije, jednim imenom, ali napisanim na dva načina. Što, valjda, i dovodi do zabune, pa hajde da pojasnimo.
Banjaluka, dat. Banjaluci, i Banja Luka, Banje Luke, Banjoj Luci… (ne Banja Luke, Banja Luci…), piše u Pravopisnom rječniku srpskog jezika.
Dalje se navodi: Banjalučanin, mn. Banjalučani (prema Banjaluka) = r. Banjolučanin, Banjolučani (prema Banja Luka).
Isto je i u ženskom rodu: Banjalučanka, dat. Banjalučanki (ne -ci) (prema Banjaluka) = r. Banjolučanka, dat. Banjolučanki (ne -ci) (prema Banja Luka).
U skladu s tim, Rječnik dalje navodi da je pridjev banjalučki od Banjaluka, a banjolučki od Banja Luka.
Dakle, ako pišemo odvojeno Banja Luka svaka riječ ima svoj akcenat i promjenu, a kada je spojeno ima jedan akcenat.
Banja Luka je starije i autentičnije, a Banjaluka novije. Važno je da pravopis dopušta oba oblika.
Možda oblik sa -o- zvuči čudno, ali je savršeno ispravan i kada ga uporedite sa drugim višečlanim nazivima možda vam se neće činiti tako rogobatnim. Npr. Novi Sad – Novosađanin, novosadski ili Duga Resa – Dugorešanin i dugoreški. Iste bismo primjere mogli navesti kod promjene naziva sa dvije riječi – ako je Novi Sad, u Novom Sadu… onda mora da bude i Banja Luka, u Banjoj Luci…
Zato, hajde da budemo malo više otvorenih umova kao djevojčica s početka teksta, a ne kao oni drugi…
nezavisne.com
