Livanjsko polje je jedan od najvrednijih prirodnih bisera BiH. U pitanju je najveće plavno kraško polje na svijetu, najveća močvara i tresetište na Balkanu. Livanjsko polje je ujedno najznačajnije stanište za ptice u BiH, a prije nekoliko dana ornitolog iz Šipova Goran Topić zabilježio je novu vrstu koja je stigla u BiH.
Livanjsko polje je, dodaje on, prostor na kojem se na proljećnjoj migraciji koncentruje i do 100.000 jedinki ptica močvarica, dok se na jesenjoj migraciji na Buškom jezeru bilježi i do 80.000 ptica. Sa 264 vrste zauzima i prvo mjesto po broju registrovanih vrsta ptica.
„Nedavno smo na Livanjskom polju evidentirali novu vrstu. U pitanju je Afrički sveti ibis. Ova ptica je registrovana tokom zimskog cenzusa ptica vodenih staništa. Lako je prepoznatljiv zbog veličine, tamne glave, debelog i prema dolje zavijenog kljuna te crnih nogu“, kazao je Topić.
Ibis je prirodno rasprostranjen u tropskim i suptropskim područjima Afrike i u Iraku. To je društvena ptica koja rado formira kolonije te može živjeti u zajednicama koje broje 200 ptica, pa čak i više.
„U zemljama gdje je prirodno rasprostranjen uglavnom se hrani insketima, rakovima, školjkašima , ribama, žabama i malim sisarima. Nije izbirljiv oko hrane zbog čega se lako prilagođava na nova staništa“, istakao je Topić.
BiH je, ističe Topić, po površini mala zemlja, ali se karakteriše velikom raznovrsnošću. Na uskom prostoru smjenjuju se prostrane ravnice u sjevernom dijelu zemlje, centralni dio je brdsko-planinskog tipa, dok je jug i jugo-zapad pod jakim mediteranskim uticajem.
Reljefnu i klimatsku raznovrsnost prati raznovrsnost staništa od otvorenih travnatih staništa, preko lišćarske, četinarske i mješovite šume do visokoplaninskih livada i kamenjara. Važan faktor je i bogata hidrološka mreža koju čine moćne rijeke, jezera i močvare.
„Velika raznovrsnost staništa uslovljavaju razvoj bogatog biljnog i životinjskog svijeta, što je posebno izraženo u ptičijem svijetu. Za 250 godina istraživanja identifikovano je 344 vrste ptica što je oko polovine Evropske ornitofaune“, kaže Topić.
Zbog lova, krivolova, trovanja, uništavanja staništa i drugih faktora u zadnjih 100 godina čak 13 vrsta potpuno je nestalo iz BiH ili više ne gnijezde, ali se pojavljuju na lutanju ili na migraciji. Danas se veliki broj vrsta nalazi na ivici istrebljenja.
„Nestank vrsta je kod nas uslovljen slabom zakonskom zaštitom najvrjednijih prirodnih staništa. Od ukupne teritorije zaštićeno je manje od jednog procenta. Prema tom kriterijumu BiH je na posljednjem mjestu u Evropi. Najbolji primjer uništavanja staništa je isušivanje i preoravanje Bardače koje je najznačajnije vodeno stanište u BiH“, rekao je Topić.
Od 2012. godine do danas prikupljeni su podaci o preko 11.000 ilegalno ustrijeljenih ptica u okviru 103 vrste. Većina od ovog broja su zaštićene vrste. Međutim, procjene pokazuju da se u BiH godišnje ilegalno ustrijeli između 100.000 i 200.000 ptica.
U najugroženije vrste, kaže Topić, spadaju ptice sa vrha lanca ishrane, kao što su dnevne i noćne ptice grabljivice, ptice dupljašice, kao i neke lovne vrste od kojih se posebno izdvajaju poljska jarebica, jarebica kamenjarka, grlica i prepelica.
„Populacije ovih vrsta u prošlosti su činile stotine hiljada parova da bi im u posljednjih nekoliko decenija brojnost pala za 50-80 odsto. Neuređen zakonodavni sistem, slabo provođenje kaznene politike, neusklađenost zakona sa savremenim evropskim trendovima i niska ekološka svijest stvaraju idealne uslove za razvoj krivolova kod nas“, upozorava Topić.
G. Dakić
