Akademija umetnosti UNIBL objavila je publikaciju ''Tradicija na (s)ceni'', etnomuzikologa i profesora Dragice Panić Kašanski.

Ovo važno izdanje, koje prate dva CD, obuhvata široku lepezu metoda koje se primenjuju na Studijskom programu muzičke umjetnosti, smjer za etnomuzikologiju na AU UNIBL, sa ciljem da se istraži i pokaže šta je tradicionalna muzika, ali i da se narodno bogatstvo sačuva od zaborava.

Katerdra za etnomuzikologiju u okviru nastavnog procesa, kao i putem naučnih projekata, dodaje ona, snima na terenu, arhivira, melografiše, obrađuje i objavljuje rezultate novih terenskih istraživanja. Do sada su, prema njenim riječima, istraživana područja okoline Sarajeva, Trebinja, Banjaluke, Bihaća, Prnjavora, Brčkog.

"Iako je sa ovako malim brojem istraživača i saradnika napravljen ogroman posao, sve je to još uvijek suviše malo da bismo mogli reći da se o tradicionalnoj kulturi vodi dovoljno brige", rekla je Panić Kašanski.

Tradicionalno bogatstvo svih krajeva Srpske i šire se zbog "gašenja" sela i savremenog načina života sve više gubi. Panić Kašanski ističe da je više neistraženih, nego istraženih krajeva, koji još uvijek neguju tradicionalnu muziku.

"Među istraživačima tradicionalne muzike u proteklih sedam decenija ima tek nekoliko imena: Vlado Milošević, Milorad Kenjalović i Dimitrije Golemović. Tradicionalna muzika ne nestaje, ona 'stalno mijenja adresu i drugačije se ukrašava'. Pojedini oblici zamiru i ponovo se javljaju tamo gdje ih najmanje očekujemo. Najteže je doći do novca koji bi omogućio kontinuirano istraživanje. Pojedina ministarstva griješe kad finansijski pomažu istraživanja koja povjeravaju amaterima, jer nije svaki snimak bake koja pjeva nešto iz svoje mladosti 'istraživanje tradicionalne muzike i igre', kao što nije ni svako izvođenje tradicionalne pjesme razlog da se izvođači nazovu 'čuvarima tradicije", tvrdi Panić Kašanski.

Nedostatak većeg i dugoročno planiranog i novčano podržanog interesovanja za tradiciju svoje zemlje od strane nadležnih institucija je, kaže ona, ozbiljan društveni problem.

"Davanjem većeg značaja naučnim istraživanjima u oblasti tradicionalne kulture, pa tako i etnomuzikologije, država bi mogla da odgovori na mnoge zahtjeve savremenog društva koji se nude kroz razvojne projekte u vezi sa kulturnim industrijama i nematerijalnim kulturnim nasleđem, turizmom kao privrednom granom i još mnogo toga što može da predstavlja naš brend u svijetu. Još je Platon rekao: 'Kakva muzika takva država", navodi Panić Kašanski.

Govoreći o Konvenciji o nematerijalnom kulturnom nasleđu (Unesko 2003), koja kaže: "Vaše je sve ono što se nalazi na teritoriji koja je označena kao država i imate pravo da zaštitite ono što smatrate vrijednim i osjećate kao svoje nasleđe bilo da ste pojedinac, grupa ili institucija", ističe da se u tom slučaju ne spominju narodi, niti se traži da određeni element ima dugu tradiciju.

"Ono što se prenijelo s generacije na generaciju može da se uz dobro dokumentovanje i pravilno administrativno procesuiranje označi kao 'svoje', 'naše'. Problem BiH, pa tako i RS je što ima vrlo složen i spor administrativni 'aparat', mnogo propisa koji nisu javnosti poznati, duge procedure i događa se da države koje imaju iste elemente nematerijalne kulture odreaguju brže, zapravo brendiraju nešto što je prisutno kao karakteristično kulturno nasleđe i kod nas. Ali, nije dovoljno samo omogućiti da se zaštiti pojedini element iz naše tradicije potpisivanjem raznih konvencija, nego treba institucijama dati zadatak da se sačuva nasleđe i pitati kompetentne kako da se to uradi. Svaki put kad nam se iz bilo kojeg razloga oduzme mogućnost da se nešto naziva našim, moramo pronaći alternativno rješenje da sačuvamo znanje o tome da je to naše ili je bilo naše", poručuje Panić Kašanski.

Potrebna veća briga o vlastitoj kulturi

"Ljudi na terenu su uvijek spremni na saradnju i odlično razumiju šta radimo. Sve zemlje u okruženju imaju institute koji omogućavaju taj rad. Nažalost, naučna društva su u rangu nevladinih organizacija. Trebalo bi da imaju drugačiji status. Kompetentnih za ovu oblast je veoma malo, a zadataka mnogo. Ipak, znamo rješenja, ali od dnevnih poslova ne stižemo da vodimo velike društvene kampanje za institucionalizovanje brige o vlastitoj kulturi", rekala je Dragica Panić Kašanski.

(Euro Blic)