Dok većina ljudi pod ''mijenjam život iz korijena'' misli na novu frizuru, više povrća i manje interneta, Užičanin Branko Milovanović (50) prije 10 godina odlučio je da u pravom smislu riječi ostvari svoje snove – nekadašnji preduzetnik odbacio je kaput, a ronilačko odijelo načinio svojom drugom kožom.

Danas živi na Baliju, drži kurseve ronjenja, a vrijeme provodi plivajući sa ajkulama i upoznavajući egzotične predjele i drevnu kulturu Balinežana.

“Nakon što sam navršio 40. spakovao sam kofere i otišao iz Srbije, svjestan da mi treba promjena. Dotadašnju ljubav prema različitim ekstremnim sportovima pretvorio sam u karijeru – naučio sam da ronim, kao instruktor nekoliko godina radio sam na Kipru i Tajlandu, sve dok tokom proputovanja po jugoistočnoj Aziji, jedna posjeta Baliju nije rekla da je ta zemlja stvorena za mene” priča Milovanović kako je sve krenulo.

Kako je ispričao, život je tamo takav da raspršuje sav stres koji “mi Evropljani taložimo u sebi”.

“Ljudi su uvijek nasmijani i spremni da vam pokažu svoje najbolje osobine, a svijet ispod mora toliko je bogat da ga samo oko centralne Indonezije ima više nego u cijelom ostatku planete zajedno”, priča ovaj Užičanin.

Ljepote Balija ovaj Srbin još otkriva i potom pokazuje svojim gostima – kako profesionalnim roniocima, tako i onima koji nikada ranije nisu obuli peraja, dok su njegovi snimci podvodnom kamerom prikazivani na TV stanicama “National Geographic” i “Discovery Channel”.

“Pri prvom zaranjanju svako doživi udar adrenalina i slatku euforiju zbog ulaska u nepoznati svijet, kao i spoznaje bestežinskog stanja. Prvi zaron je uvijek “ljubav na prvi pogled”. Kasnije se adrenalin izgubi, ali žudnja za svijetom ispod površine mora postaje sve jača. Kod mene je to preraslo u ljubav prema istraživanju i dokumentovanju tog prostranstva kamerom, kao i prema prenošenju znanja drugim ronicima “, kaže on.

Petlja je, ipak potrebna koliko i zanesenost, jer su lokacije do kojih Branko dolazi gliserima, a potom zaranja nekada i rizične za ronjenje zbog jakih vodenih struja, ali samim tim i zanimljive za ronjenje sa ajkulama, jer baš tu one vole da love.

“Moje kolege i ja sa ajkulama ronimo u otvorenoj vodi. Kavez je za ljude koji se boje ajkula, kao i za fotografe željne senzacionalnih fotki, jer da bi prizvali ajkule, oni bacaju glave tuna oko kaveza. Fotografišu ih kada su vrlo agresivne i ne mare što se mogu povrijediti ako nekada ugrizu kavez. Mi ronimo sa ajkulama u njihovom prirodnom staništu i u njihovom domu se ponašamo kao dobri gosti. Samo tako otkrivamo njihovu pravu prirodu”, kaže hrabri čovjek.

Pod plavo-zelenom površinom oko Branka plivaju i mante, džinovske raže čiji raspon krila seže i do sedam metara, mola-mole – najveće koštane ribe na svijetu, teške po nekoliko tona, a onda i morski konjići i kornjače, ribe koje podsjećaju na kineske zmajeve, trakaste jegulje i koralolike živuljke.

“Prvim mantama sam dao imena svoje djece – Ivana, Nikola i Marko, a onda i sestrića i sestričina, tako da ima dosta “srpskih” raža. Prva ajkula kojoj sam kumovao jeste Georgina – po junakinji iz Radovana Trećeg. Kada sam je sreo, bila je u kasnoj trudnoći, već u 13. mjesecu. Nakon porođaja, Georgina je odmah ponovo zatrudnila, iako ajkule obično prave pauzu od godinu dana. Ali eto, ona je “vječno” trudna i bez muža”, kroz smijeh priča Branko i dodaje da se srpski na Baliju čuje i na kopnu – kada on doziva svoju mačku Milevu i psa Šabana.

“Postoji jedna vrsta rakova, Peacock Mantis, koja drži ruke savijene ispred sebe, a na laktu ima nešto slično orozu na pištolju – kada se ruka otvori, kao da opali pištolj, i ona se kreće brzinom od oko 80 milja na sat, što je prebrzo za kretanje u vodi, koja je 784 puta gušća od vazduha. Na usporenom snimku se mogu uočiti mikro mehurici kavitacije nastali od kuvanja vode zbog brzine kretanja. Taj udarac rakovi koriste u borbi sa drugim vrstama rakova ili da razbiju školjku čijim mesom se hrane – nama bi za to trebala macola, a životinjici veličine dvadesetak centimetara samo brzina udarca. Sada se po ugledu na oblik njihove ruke proizvode propeleri za glisere i brodove”, objašnjava on.

Na Baliju Branko je osnovao i svoju firmu, ronilački centar i turističku agenciju koja gostima organizuje kompletan odmor na ovom ostrvu – od smještaja do aktivnog odmora, snorklinga, raftinga kroz džunglu u stilu Indijane Džonsa, druženje sa majmunima, obilazaka prirodnih ljepota kao i neki od 6.005 hramova koliko ih ima na ovom Ostrvu bogova.

(Blic)