Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra obilježavaju Djetinjce, jedan od najljepših i najzanimljivijih porodičnih praznika. 

Suština ovog praznika jeste okupljanje porodice i obnavljanje njenog zajedništva, a lijepe uspomene na simpatične kućne rituale – djeca će nositi čitavog života.

Slave se treću nedjelju uoči Božića tako što rano ujutro ili po dolasku iz crkve s bogosluženja odrasli vezuju svoju ili tuđu djecu. Za vezivanje se obično koristi kaiš, gajtan, običan kanap, ili običan deblji konac. Obično se zavežu noge ili ruke, pa se jednim delom kanap zaveže za sto ili stolicu.

Nekoliko dana prije ovog praznika roditelji opominju svoju djecu da će ih vezati, ukoliko ona ne pripreme “otkup”. Vrijednija djeca se zatim potrude da u danima koji slijede pripreme sitne poklone (jabuke, bombone, čokolade), pomoću kojih će odraslima “platiti otkup” na praznični dan.

Rano ujutro na Djetinjce, odrasli, kako su i obećali, vežu djecu. Dešava se i da se djeca probude vezana, ali i da preduhitre svoje roditelje i sakriju se prije nego što oni uđu u dječju sobu. Djeci se vezuju noge ili ruke, najčešće za stolicu na kojoj sjede.

Simbolično se vezuju čak i djeca koja su još u kolijevci, ali i odrasla “djeca” koja još nemaju svoju porodicu. Nakon što se djeca “otkupe” poklonima, roditelji ih odvežu, a poklone po pravilu vrate djeci nazad da se počaste. Djecu mogu vezivati i drugi članovi porodice, komšije, prijatelji.

Vezivanje za Djetinjce, Materice i Oce, ima višestruku simboliku. Prvo simbolizuje čvrste porodične veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama.

Drugo, upućuje ukućane na štedljivost i istrajnost u vrlinama, jer onaj ko posjeduje pošteno zarađenu imovinu i dobra djela lako će sebe otkupiti u svim sporovima pred zemaljskim sudovima, a posebno na posljednjem Strašnom sudu, gde će se samo vrjednovati ono šta je u svom životu čovjek dobro učinio.

Dobra i štedljiva djeca prikupe nešto sredstava štednjom pa za taj dan nabave neku čast i dreše se onima koji ih vežu.