Loša higijena u objektima u kojima se svakodnevno hranimo

Procenjuje se da više od 70 odsto banjalučkih lokala, u kojma se služi hrana, ne ispunjava oslovne uslove za higijenu.

Banjalučka sanitarna inspekcija je od početka godine obavila više od 500 kontrola u lokalima u kojima se služi hrana, u kojima je ubedljivo najviše nepravilnosti bilo kada je u pitanju higijena.

Zastrašujuće je da iz gradskog Odeljena za inspekcijske poslove kažu da su prijave građana na problem sa ugostiteljskom higijenom svakodnevne, te da inspektori imaju pune ruke posla.

Građani najviše pritužbi imaju na to što isti radnik pakuje i pravi hranu i vraća kusur, neki kiosci brze hrane nemaju ni toalete, a tvrde da su u hrani znali naći i dlake, ostatke dotrajalog pribora, bube, raznu prljavštinu, pa čak i nokte.

- Razumem da se svakom može desiti propust, da nešto zaluta u hranu, ali kada vidim da istom rukom pakuje sendvič i daje kusur, e to ne mogu da shvatim. Te pare su prljavije od bilo kojeg toaleta. Svaki put kada pojedem bilo šta iz tih kioska bude mi muka, samo kad vidim kako rade – kaže Sanja Aleksić, Banjalučanka koja je imala mnogo negativnih iskustava sa hranom.

Imala je kaže i problema sa trovanjem hranom, htela je tuži vlasnika lokala, međutim, iako je bila sigurna da se otrovala baš od tog sendviča, nije to mogla da dokaže.

Čast izuzecima, ali većina ih ne poštuje nikakva pravila, tvrdi Željko Tatić predsednik Udruženja ugostitelja Banjaluka. Problem su sanitarni čvorovi, nedostatak radnika, ali i briga o higijeni uopšte.

- Kada bi se kod nas primenjivao „HACCP“sistem, standard kojim se osigurava sigurnost hrane, moglo bi da radi samo oko tridesetak lokala. Sve ostalo bi morlao biti zatvoreno, eto koliko se kod nas poštuje higijena – tvrdi Tatić, koji ni malo nije zadovoljan nivoom higijene u lokalima u kojim se sprema hrana.

Za sve ovo krivi ugostitelje koji neće da zaposle dovoljno radnika, pa jedan mora i za kasu i u kuhinju, a sve to na kraju i mora počistiti.

- Sigurno je da imamo ozbiljan problem sa čistoćom i urednosti u tim lokalima, ali ima i toga što inspekcija očito ne radi kako treba. Nekim se više prašta, nekima manje. Problemi su čak i sa dozvolama za rad, ali i radnim vremenom. Postoje roštiljnice koje godinama rade 24 sata, ne zna se po kom pravilu niti kakava je tu higijena, ali eto, sigurnu su vlasnici neki drugovi i kumovi nadležnih – dodaje Tatić.

Kaže da je zakon dobar i da bi svima bilo bolje kad bi se on počeo primenjivati, jer ipak je u pitanju hrana.

- Radnik mora imati rukavice, kapu i ne sme dirati i novac i roštilj zajedno. Lokali mogu imati toalete, ko zna gde ti radnici idu u toalet i gde i da li peru ruke. Strašno je šta tu sve ima i trebamo puno raditi da to popravimo – poručuje Tatić.

Vlasnici nekoliko lokala koji prodaju brzu hranu nisu hteli da komentarišu ove navode, ali u njihovu odbranu stao je radnik iz jedne „Fast-food“ radnje.

- U svakom poslu ima propusta, trudimo se maksimalno, jer ni ja sebi ne bi dozvolio da mi neko nađe dlaku u hrani i prijavi šefu. Naravno da nije sve bajno, ali ne možete ni očekivati da za marku ipo dobijete elitno i zdrvao jelo. Sigurno je da brza hrana nije zdrava, ali sigurno je i to da niko od nje još nije umro – prokomentarisao je ovaj radnik, koji nije hteo da kaže ime.

Šatori posebna priča

Posebnu kritiku građani daju roštiljima i hrani u šatorima na veseljima, zborovima i sahranma. Hrana koja se pravi na livadi, ili pored puta, nikako ne može biti „čista“ i da je meso najkvalitetnije. – Šatori su posebna priča. Tu nema toaleta, nema vode, gde ti ljudi idu u toalet i gde peru ruke, neću ni da razmišlajm – dodaje Tatić.

PIŠE: Tanja Vukomanović, EuroBlic

Tagovi: