Iako se kunemo da nam je stalo do djece, i da želimo da povećamo natalitet, svakog dana u primjerima iz života doživljavamo suprotno!

Poslednji stiže iz UKCRS Banjaluka sa dječijeg odjela, gdje majka ako želi da ostane sa djetetom u bolnici mora platiti po danu 45 maraka!

Nema šta, pun hotelski pansion.

Istina, prema Pravilniku iz Fonda (član 46), piše ko je oslobođen plaćanja. To su majke doilje (ako je dojenje jedini način ishrane), zatim majke djece do jedne godine,djece sa posebnim potrebama i djece oboljele od malignih bolesti. U iznimnim slučajevima majke ne plaćaju do šeste godine, ako doktor procjeni da je djetetu potrebna pratnja. Po tom istom Pravilniku znači da djete sa 13 mjeseci je samostalno i ne treba mu pratnja….

Na adresu portala ''PravdaBL'' javila se jedna ogorčena majka, čije djete nažalost mora ležati u UKCRS u Banjaluci, ali ona kao i većina stanovnika u Srpskoj nema 45 maraka dnevno da plaća hotelske usluge bolnice…

''Ako doktor na prijemu procjeni da dijete nije samostalno da bude samo,prihvaćaju upitnicu i majka ne plaća. Međutim, kada sam stupila u kontakt sa doktorom dobila sam odgovor: “Mi tu ništa ne možemo,radimo kako nam je rečeno,načelnik je donio odluku. Ja sam sa djetetom u bolnici svaki mjesec, već godinu dana,i ovo je prvi put da plaćam. Dijete će sada napuniti tri godine. Moje dijete ima epizode hipoglikemija,naravno da ne zna sam da izmjeri šećer i da prepozna simptome pada šećera,moram da budem uz njega.U Fondu su me pitali, pa kako doktori i sestre ne mogu da paze na njega? Objasnila sam im da na odjelu budu dvije sestre,a nekada i samo jedna,bude pun odjel djece i naravno da se ne može posvetiti samo jednom djetetu. Dvije sestre održavaju odjele endokrinologije i nefrologije (mislim i kardiologije),sve je na istome. I da napomenem,imala sam uputnicu od porodičnog ljekara,na prijemu je nisu prihvatili,sestra je rekla sljedeće :”On je stariji od godinu dana,ako hoće da bude mora da plati”! Da ne pričam o uslovima u Kliničkom Centru. Je li treba da dođemo do toga da nam djeca umiru, jer ima neko ko ne može da plati tih 45 maraka?U fondu su mi rekli da predam zahtjev za refundaciju, jer sam imala uputnicu,a naplaćena mi je puna cijena. Imaju krevetci, ali mome djetetu je mali, pa je morao u krevet sa mnom. Naravno i ako je gužva,dobije se jedan krevet za mamu i dijete.U praksi, dijete leži, a mama sjedi na stolici kao i ja''.

Nažalost, to nije i jedini slučaj diskriminacije, prije svega djece, kojima je potrebna majčina njega, jer ne treba biti previše pametan da znamo da Bolnica nije odmaralište, i da barem za najmlađe moralo bi biti sve na dohvat ruke. U Banjaluci i Republici Srpskoj odavno nije tako.

Ogorčene majke planiraju da pokrenu peticiju u javnim ustanovama kako bi iznijele svoj problem i javnost će o tome uskoro biti upoznata.

(pravdabl.com)