U Sportsko-rekreacionom centru Bardača, koji se nalazi u istoimenom prirodnom rezervatu na području opštine Srbac, počeo je sa radom Dom za starija lica, čime je ovaj privredno-turistički potencijal i ekološki ambijent i zvanično doživio svoj kraj. U renoviranom motelu prilagodjenom za život starijih osoba trenutno boravi samo jedno staro lice uz kuvara , njegovateljicu i domara.
„Ovdje mi je zaista lijepo, imam svoj mir i dobru uslugu, ali bilo bi još ljepše kada bi nas bilo više radi druženja i medjusobne komunikacije“, kaža baka Mara iz Banjaluke, koja je već mjesec dana prvi stanar doma.
Pored motela sa 24 sobe, sale kapaciteta oko 400 mjesta i druge savremene opreme, na Bardači postoji veliki bazen za kupanje olimpijskih dimenzija i bazeni za djecu, jezero za pecanje, objekti za pružanje ugostiteljskih i drugih usluga na otvorenom, igraonice , sportski tereni za rekreaciju i park.
Sve je to, nažalost, od ove sezone nedostupno za posjetioce. Napori vlasnika Centra Nebojše Starčevića iz Banja Luke da se sadržaji Bardače stave u funkciju i služe svojoj namjeni – razvoju ugostiteljsko-turističke djelatnosti, i pored velikih investicionih ulaganja, nisu uspjeli.
Ni novi pokušaj da se bar motel iskoristi za zbrinjavanje starih lica ne daje očekivane rezultate. Interesovanje za ove usluge je slabo pa je i sudbina doma staraca neizvjesna.
Urušavanje Bardače kao turističko-privredne uzdanice opštine Srbac i Republike Srpske, počelo je prije petnaest godina sumnjivim procesom privatizacije „Ribnjaka-Bardača“ i Ugostiteljsko-turističkog preduzeća „Sloga“ Srbac.
Uzalud su potrošene velike donatorske pare u razne projekte o „Revitalizaciji ,sanaciji i zaštiti eko-sistema Bardača“, stanje u ovom rezervatu je postojalo sve gore.
Nakon masovne sječe stogodišnjih hrastova i uništavanja ptičijih staništa, smanjenjem proizvodnje ribe i prelaskom na ratarsku proizvodnju u jezerima ribnjaka, te smanjenjem vodenih površina došlo je do odlaska brojnih rijetkih ptica močvarica iz ovog kraja.
Za očuvanje prirodnog rezervata Bardača, koji je prije deset godina uvršten i na ramsarsku listu zaštićenih barskih područja u svijetu, nije bilo dovoljno razumjevanja kod nadležnih republičkih institucija.
Apeli ekologa i umjetnika, učesnika Likovno-ekološke kolonije „Bardača-Srbac“ ne dolaze do uha onih koji su zaduženi da nešto učine u ovoj oblasti. ili se veoma sporo radi na tome.
A Bardača je prirodni dragulj Republike Srpske koga bi poželjele da imaju mnoge države.
Nikako da se riješe imovinsko-pravni odnosi, proglašavanjem ovog rezervata, koji se prostire na 3.600 hektara, od republičkog značaja.
I sa ovogodišnje bardačke kolonije upućen je zahtjev nadležnima da se ovom eko-sistemu vrati život.
„Desilo se nešto nezamislivo, sa jednog mesta protjerane su ribe, ptice i voda, dakle sve ono što je neophodno za život. To je sudbina Bardače, i zato je dvanaest umjetnika sa kolonije dalo svoje glasove protiv te sudbine“, kaže istoričar umjetnosti dr. Aleksandar Saša Grandić.
Podsjećanja radi: - U 11 jezera površine 670 hektara sedamdesetih godina prošlog vijeka proizvodilo se i do 100 vagona konzumne ribe koja je odlazila na ino-tržište.
Na Bardači je povremeno ili stalno živjelo 182 vrste rijetkih ptica močvarica, a danas ih ima jedva dvadesetak.
Ino-lovci, naročito iz Italije,zbog bogatstva visoke i niske divljači bili su stalni posjetioci lovišta na Bardači gdje su ostavljali značajne devize.
Bardača je hranila stanovništvo pet sela ovog dijela Lijevča polja, a značajne prihode ostvarivala je i lokalna zajednica.
Zbog bogate flore i faune na Bardači je sagradjen i Medjunarodni naučno-istraživački centar namjenjen za praktičnu nastavu studenata PMF banjalučkog Univerziteta, kojim sada upravlja Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS i koji služi za sve, ali ponajmanje svojoj prvobitnoj namjeni.
Kada bi oživio Poljak Artur Burda, koji je bio osnivač i vlasnik ovog ribnjaka 1901. godine, ne bi mogao povjerovati kakvu je sudbinu doživio njegov privredni izum i prirodna oaza na Bardači.
(BN)
Podjeli: