NAŠ PONOS: Srpčanin Siniša Aleksić naučnik svjetskog glasa

Rijetki su mladi ljudi kojima se ispunio dječački san da se trudom i znanjem probiju do svjetske metropole kao što je Njujork. To je pošlo za rukom 45-godišnjem Srpčaninu Siniši Aleksiću, doktoru primjenjene matematike, koji je ovih dana došao u Srbac kod roditelja Vojka i Mare koji su nakon penzionisanja u Njemačkoj sagradili kuću u svom gradu.

Siniša je osnovnu školu završio u Nožičkom, a prvi razred Mašinsko-tehničke škole u Srpcu, da bi potom školovanje nastavio kod roditelja u njemačkom gradu Špajeru gdje je završio gimnaziju.

U Кarlsrueu je prije roka sa prosječnom ocjenom 9,60 završio studij i postao diplomirani inženjer hemije – smjer termodinamika.

„Ponuđeno mi je da na svom fakultetu nastavim naučno-istraživački rad u oblasti mehanika fluida uz uslov da doktoriram za pet godina. Međutim, bolju ponudu dobio sam iz Ciriha da radim kao naučni saradnik uz mentora profesora Pitera Кomedijana. Nakon godinu dana provedenih u Švajcarskoj, moj mentor je 2003. godine odlučio da prihvati poziv iz Njujorka i da na univerzitetu predaje primijenjenu matematiku i termodinamiku, pa je ponudio i meni da idem s njim“, priča Siniša.

U Njujorku je radio kao naučni saradnik od 2003. do 2007. godine kada je stekao zvanje doktor primijenjene matematike. Odmah je dobio posao u jednoj firmi u Virdžiniji koja zapošljava 15 hiljada radnika gdje radi na matematičkoj simulaciji problema u oblasti termodinamike i fluida. Tu je ostao tri godine i za to vrijeme posjetio slične firme u 62 države na svim kontinentima.

„Кada sam 2010. godine dobio ponudu da radim u velikoj kompaniji “Central electric”, nisam mogao odbiti, pogotovo što sam znao da je u ovoj firmi u Njujorku nekada radio Nikola Tesla. Potom sam dobio posao u istoj firmi u San Francisku da radim u laboratoriji za usavršavanje komora za sagorijevanje pod gasnim turbinama, a paralelno s tim na dva univerziteta u Кaliforniji i Virdžiniji predajem primijenjenu matematiku“, priča Siniša.

Dodaje da je već sada praktično ostvario svoj san da je tražen kao naučnik i može raditi po čitavom svijetu jer njegov posao nije vezan za kancelariju već za računarsku tehniku koju nosi sa sobom.

„Ja sam šef razvojnog tima koji trenutno u San Francisku radi na projektu „Proračun za lokaciju dizni za ubrizgavanje fluida u gasnu tribinu”. Imam 80 naučnih saradnika raznih struka iz čitavog svijeta koji govore čak 42 jezika, a ja tečno govorim njemački, engleski i španski“, kaže Siniša.

Njegova majka Mara kaže da je srećna što Siniša često dođe u posjetu roditeljima na nekoliko dana.

“Tada mu spremam domaću hranu kao što je pasulj sa rebarcima, sarmu, slatke i slane pite. Omiljen je među Srpčanima koji ga stalno zovu na druženje, a moja je najveća želja da se oženi i da ja i Vojko podižemo unučiće“, kaže Mara.

Siniša dodaje da je do sada patentirao dva izuma i na njegovo veliko zadovoljstvo oba su u primjeni, od čega dio zarade dobija on, a dio njegova firma. Ističe da se plate naučnih radnika godišnje kreću od 80 do 90 hiljada dolara, ali i više, zavisno od naučnih dostignuća.

U vlasništvu ima stan u Cirihu i Arlingtonu u Virdžiniji i besplatno korištenje stana od firme kada je na poslu u Кaliforniji. Trenutno je u vezi sa jednom Argentinkom sa kojom planira zasnivanje porodice.

Sinišin otac Vojko Aleksić poznat je u Srpcu kao jedan od najvećih humanista. Ovaj plemeniti čovjek u proteklih 30 godina je više od 70 puta dovezao pomoć iz Njemačke gdje je proveo radni vijek a pomagao je siromašnim i višečlanim porodicama, nezbrinutoj i bolesnoj djeci, porodicama poginulih boraca i starim i nemoćnim osobama u čitavom regionu.

Naročito ga pamte medicinske ustanove u Banjaluci, Gradišci, Derventi i Srpcu kao i Starom Slanakmenu u Srbiji, jer je isporučio velike količine ortopedskih pomagala a procjenjuje se da je za protekle tri decenije dovezao preko 300 invalidskih kolica.

(SRBAC.RS)

Tagovi: