Privatni zdravstveni fond iz Ujedinjenih Arapskih Emirata želi da šalje pacijente na liječenje u Banju Luku. Obavili smo virtuelni obilazak klinike. Potom smo dobili odgovor: „Sve izgleda sjajno i u skladu je sa našim standardima, ali imate dvije mane: nema direktnih letova i grad nema više brendiranih hotela“.
Ovo je, prije nekoliko dana, na društvenim mrežama napisao banjalučki oftamolog i direktor klinike „Svjetlost“ Bojan Kozomara. On ističe da postoji mnogo studija i projekata koji su objasnili sve blagodati medicinskog turizma određenoj zemlji ili određenom regionu svijeta.
„Očekuje se da će globalno tržište medicinskog turizma dostići 165,3 miliona dolara do 2023. godine ili će imati rast od 15 odsto godišnje. Izveštaj iz 2008. godine jasno kaže da su Amerikanci potrošili 2,1 milijardu dolara na liječenje u inostranstvu. Predviđeni porast, prema istoj studiji, bio je 15,75 miliona medicinskih turista širom svijeta do 2017. godine, što predstavlja povećanje prihoda do 79,5 milijardi dolara“, kaže Kozomara za naš portal.
Turska je, dodaje on, takođe pokazala korist medicinskog turizma za nacionalni BDP. U 2016. godini direktni doprinos industriji putovanja i turizma u ovoj zemlji iznosio je 29,1 milijardu dolara ili 4,1 odsto ukupnog BDP-a.
„Indija je otišla još dalje. Procjenjuje se da milion stranih pacijenata posjeti ovu zemlju svake godine. Istovremeno, prihod od medicinskog turizma u 2012. godini procijenjen je na dvije milijarde dolara. Indijska vlada je na mnogo načina prepoznala korist medicinskog turizma. Uveli su posebne medicinske vize za one koji putuju u ovu zemlju na liječenje, kao i predložene pogodnosti za privatne bolnice koje liječe strane pacijente“, priča Kozomara.
Vodeće medicinske snage u BiH, kaže Kozomara, predstavljaju javne bolnice i univerzitetski klinički centri. Finansirani strogo od vlade i fondova zdravstvenog osiguranja, oni mogu da liječe gotovo sve poznate medicinske probleme.
„Ako iz nekog razloga zdravstvena ustanova nije u mogućnosti da pruži odgovarajuću medicinsku njegu, pacijenti se upućuju u zdravstvenu ustanovu u regionu ili ostatku svijeta. Fond zdravstvenog osiguranja subvencioniše većinu ovih tretmana, ali za neke od njih pacijenti moraju da plate 'iz džepa'“, ističe Kozomara.
S druge strane, privatne ustanove su opremljenije i bolje organizovane, ali ne mogu ispuniti sve aspekte zdravstvene zaštite koje javne bolnice mogu. Međutim, oni su usredsređeni na određena medicinska područja i uglavnom su najbolji u onome što rade.
„Zbog toga je fokus na trenutnu industriju medicinskog turizma u ovoj zemlji zasnovan na nekoliko privatnih zdravstvenih ustanova koje su mogle da dovedu i uspješno liječe određeni broj stranih pacijenata. Ali, i to bi moglo da bude bolje“, kaže Kozomara.
Bosna i Hercegovina ima samo četiri međunarodna aerodroma i to u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru. Dva od njih, međunarodni aerodrom Sarajevo i Banja Luka, imaju pouzdane veze sa zapadnoevropskim prestonicama i velikim gradovima. Međunarodni aerodrom Sarajevo je u 2018. godini imao 1.046.635 putnika, aerodrom Mostar 28.673, aerodrom Tuzla 584.610, a aerodrom Banja Luka 36.180. Nijedan od njih nema nijedan transkontinentalni let.
„Poređenja radi, tri međunarodna aerodroma u Litvaniji opslužuju 6,5 miliona putnika godišnje. Očigledno je da je potrebno više međunarodnih letova iz i za BiH. Štaviše, takođe bi trebalo uspostaviti jedan transatlantski let kako bi se poboljšale veze leta sa državom. Aerodromi u BiH treba da se povežu i za transkontinentalne letove kao „hubovi“, odnosno kao mjesta presjedanja na letovima sa zapada na istok i obrnuto, rekao je Kozomara.
Željeznice su slabo razvijene i nisu obnovljene od građanskog rata. Veoma je mali broj gradova u BiH koji su povezani željeznicom. Ukupna dužina željeznica u Republici Srpskoj iznosi 416,996 km, a u FBiH 608,495 km. Distrikt Brčko trenutno nema operativne željeznice.
„Željeznički prevoz putnika je samo u 2018. godini u Evropskoj uniji činio 447,9 miliona ljudi. U istom vremenskom periodu, bosanskohercegovački željeznički sistem prevezao je manje od 100.000 putnika. S druge strane, auto-komunikacija počinje ubrzano da se razvija u posljednjoj deceniji. Afrika je imala slične probleme kada transportna infrastruktura nije pratila razvoj turizma. Tajland je, sa druge strane, u razvoj infrastrukture uložio 41 milijardu dolara ili 26 odsto svog BDP-a da bi zemlju pripremio za medicinski turizam“, priča Kozomara.
Sa ovom transportnom infrastrukturom, smatra on, BiH neće moći da razvije medicinski turizam u većem obimu. Nedostaju nam, dodaje on, i izvrsni smještajni kapaciteti.
„Bolnice mogu da prime određenu količinu pacijenata, ali nemaju posebna krila koja su napravljena samo za strane pacijente. Iako u zemlji ne postoje poznati brendovi hotela, Bosna je od aprila 2017. do aprila 2018. imala 246.230 noćenja. Od toga su 73 odsto stranci i 23 odsto domaći gosti“, rekao je Kozomara.
Iako entiteti imaju slične zakone koji regulišu medicinske usluge, svaki od njih ima svoje razlike koje, nažalost, ne mogu dati potpunu sliku spremnosti BiH da postane sljedeća destinacija medicinskog turizma.
Medicinski turizam podrazumijeva još jedan problem koji u BiH nije do kraja definisan, a to je – koga treba tužiti. Ako pacijenti dolaze na liječenje u stranu zemlju u njihovom aranžmanu, potencijalno mogu da tuže zdravstvenu ustanovu ili ljekara koji je izvršio postupak. Pošto je u ovom procesu postojao posrednik, često je nejasno ko snosi teret odgovornosti.
„Stranac voli da zna svoja prava kada dolazi. Kod nas je zakonima definisan 'pacijent', ali se ne zna da li se odnosi samo na domaće ili i na strane. Kada Amerikanac dolazi u BiH, želi da zna ko štiti njegova prava ako ne bude zadovoljan uslugom. Ili ako mu se desi nešto neželjeno. To kod nas nije riješeno. Ne zna se zakonski da li on ima ista prava kao i domaći pacijent“, tvrdi Kozomara.
G. Dakić
