Zoran Milanović ostaje predsjednik Republike Hrvatske, potvrdili su to zvanični podaci koji kažu da je u drugom krugu izbora glasalo 44,18 odsto glasača, a od tog broja Milanović je dobio povjerenje 1.122.859 glasača. S druge strane, njegov protivkandidat Dragan Primorac osvojio je 380.752 glasa, a čini se da ovakav rezultat nije mnogo iznenadio javnost.
U prvom krugu izbora 29. decembra Zoran Milanović osvojio je 794.000 glasova (49,11 odsto), a Dragan Primorac 313.000 (19,37), a osim toga ove godine zabilježen je i najslabiji odaziv birača u drugom krugu u posljednjih 25 godina, što dodatno naglašava značaj Milanovićeve pobjede s relativno manjim brojem glasova.
Da trijumf Milanovića nije iznenađenje, potvrđuju nam i Slavko Zovko, vijećnik Hrvatske republikanske stranke u Gradskom vijeću Grada Mostara i politički tajnik HRS-a, kao i Nikola Bačić, urednik portala Hercegovina.info u Mostaru.
Prema njihovim izjavama, jedino što je javnost moglo iznenaditi jeste baš ovako brojčano ubjedljiva pobjeda Milanovića, a inače, uopšte i nije bila upitna. Ipak, nas je zanimalo šta će ova pobjeda i još jedni izbori u Hrvatskoj značiti za Hrvate u BiH i šta oni konkretno mogu donijeti za BiH i svoj narod u njoj te da li Milanovićeva ruka i pozicija zaista donosi neke promjene za njihov položaj.
“Tko god malo intezivnije prati politiku u Republici Hrvatskoj mogao je pretpostaviti ovakav ishod. Komentirao sam još ranije da se ne bih iznenadio da Milanović dobije još u prvom krugu izbore, a zašto je to tako postoji nekoliko objašnjenja. Za početak, HDZ je dao najlošijeg kandidata kojeg su mogli izabrati i to ciljano, jer Plenkoviću odgovara Milanović na Pantovčaku, isto kao što Milanoviću odgovara Plenković na Trgu svetog Marka, jer su to spojene posude. Što je Milanović bez Plenkovića i što je Plenković bez Milanovića”, rekao je Zovko za Banjaluka.net.
Kako kaže, oni svađama i sukobima između sebe mobilizuju svoje biračko tijelo i time sile ljude da glasaju ne za nekog novog, nego za manje zlo.
“Isto tako, u BiH imamo situaciju što je Komšić bez Čovića i što je Čović bez Komšića. Prosto – sustav spojenih posuda. Milanović i Plenković dolaze iz istog neokomunističkog političkog inkubatora, iako to narod ne prepoznaje. Plenković je pametno stavio čovjeka, u ovom slučaju Primorca, koji ne može dobiti izbore, ali u isto vrijeme stavio je ‘nestranačkog’ čovjeka kako se taj poraz ne bi fakturirao HDZ-u, nego ‘neovisnom’ čovjeku. Očekivao sam da će Primorac loše proći, ali i meni je iznenađenje ovako loš ishod”, istakao je Zovko.
Lošu izlaznost na izborima Zovko opisuje očekivanim, jer ovo su treći izbori u Hrvatskoj za pola godine i nije iznenađujuće da su se ljudi zasitili kampanja i obećanja te kako sam primjećuje, ne da im se više izlaziti na izbore.
“Kada su u pitanju Hrvati u BiH, Milanović je tu napravio određeni iskorak jer je 2006, pa čak i 2010. godine podržavao nelegitimnog člana predsjedništva Željka Komšića, koji je uzurpirao mjesto prestavnika Hrvata u predsjedništvu, jer je izabran od Bošnjaka svaki put. Međutim, napravio je tu zaokret i spoznao je tu problematiku, kao i većina političara u Hrvatskoj, shvativši da se Hrvatima ne smije nametati njihov predstavnik. Nadam se da će Milanović nastaviti tu politiku prema Hrvatima u BiH, jer on je popularizirao to pitanje u Hrvatskoj, jer ni hrvatski mediji ne razumiju baš najbolje taj problem koji se dešava kod nas”, objašnjava Zovko za naš portal.
Podsjetio je da je prema članu 10. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatska dužna skrbiti o Hrvatima u BiH.
“Nadam se da će ići još korak dalje, jer će se u njegovom mandatu dogoditi i izbori u BiH 2026. godine i trebaće nam sigurno neko na Pantovčaku tko će se jednostavno odnositi nepaternalistički i ko neće imati glupe izjave, nego državničke politike. Isto tako, nadam se da će ovo pomoći Hrvatima u BiH, ali i samoj BiH”, naglasio je Zovko.
Izlaznost Hrvata u BiH i sami glasovi koji su upućeni Milanoviću govore da se Hrvatima u BiH sviđa njegova politika, a kampanja, kao i svaka do sada, sa sobom je nosila i određene karakteristike.
“Što se tiče kampanje, isprofiliralo se nekoliko kandidata, Kekin i Selak Raspudić su dobile jedan zanimljiv broj glasova te tako postale prepoznatljivije za neke nove izborne procese, ako budu išle dalje. U kampanji je bilo prljavih stvari, ali nije bilo preegzotično. Dajem srednju ocjenu, jer nije bila ni predosadna, suštinski – bez prevelikih iznenađenja”, kazao je Zovko.
Da pobjeda Milanovića nije iznenađenje, potvrđuje i Nikola Bačić, pozivajući se na same ankete koje su mu već u početku davale prednost.
“Ipak, ovako premoćna pobjeda kojom je skoro pobijedio odmah u prvom krugu mnoge jeste iznanadila. Ankete su potcijenile Milanovića, dajući mu skoro 10 posto manje glasova još u prvom krugu, nego što je zapravo dobio”, rekao je Bačić za Banjaluka.net.
Primorčeve šanse za pobjedu bile samo teoretske
Što se brojki tiče, kaže Bačić, Milanović je dobio cca 235 hiljada glasova više nego protiv Kolinde Grabar Kitarović u prvom krugu izbora 2019. što je pokazatelj da hrvatski narod smatra da je imao solidan mandat te zaslužuje drugi.
“S druge strane, Dragan Primorac je dobio 193 tisuće glasova manje nego Kolinda u prvom krugu 2019. što opet puno govori i o kandidatu, ali i o raspoloženju biračkog tijela. Nakon što je priznala poraz, kandidatkinja Ivana Kekin pozvala je svoje glasače da u drugom krugu podrže Milanovića, tako da je već tad bilo jasno da su Primorčeve šanse za pobjedu u drugom krugu samo teoretske”, izjavio je Bačić za Banjaluka.net.
Što se Hrvata u BiH tiče, njihova izlaznost je takođe iz izbora u izbore u konstantnom padu, a Bačić to objašnjava činjenicom da se u BiH zna kako stvari s izborima funkcionišu.
“HDZ ima glasačku mašineriju svojih poslušnika koji na izbore izići moraju i to je tih cca 12.000 glasova koji su otišli Primorcu još u prvom krugu. Opet i tu vidimo jedan zanimljiv trend vezan za Milanovića. Naime, u prvom krugu u BiH: 2019. dobio 1.100 glasova, a 2024. dobio 2.500 glasova što je rast od preko 50 posto. Milanović u BiH među Hrvatima ima dosta simpatizera, no mnogima simpatija nije dovoljna da izađu na izbore, posebno otkad se glasa samo u konzularnim predstavništvima, pa prosječan čovjek iz Posušja ili Gruda mora voziti do Mostara na izbore”, pojašnjava Bačić.
Bačić komentariše da, kada je u pitanju uticaj ovih izbora u BiH, ne bi se trebalo promijeniti ništa značajno.
“Smatram da je šteta da Milanović nije pobijedio u prvom krugu jer bi država uštedila pare koje su potrošili na organizaciju drugog kruga, a mogle su se potrošiti na nešto korisnije. Kada je u pitanju kampanja, ona nije bila osobito prljava, no nije bila ni konstruktivna. Naime, većina kandidata slabo je komunicirala svoje programe, pokazala je slabo poznavanje ustava, slabo poznavanje ovlasti predsjednika i uglavnom su se fokusirali na ad hominem napade jedni na druge”, kaže Bačić.
Tako je bilo, primjećuje on, i na TV debatama koje su bile totalno nezanimljive.
“Nisam primijetio da je netko od kandidata postao popularan na društvenim mrežama. Eventualno onaj Tokić Kartelo, no to mu nije pomoglo, bio je užasan u debati i zato je i osvojio uvjerljivo najmanje glasova, te mislim da će uskoro biti zaboravljen od svih. Najzabavnija afera ove predizborne kampanje bila je kava Jelavić-Kekin iza koje se i danas vuku repovi i koja je potencijalno ovoj ljevičarskoj kandidatkinji otkinula dva do tri postotna boda”, izjavio je on.
Slab izlazak mladih je i razlog niže ukupne izlaznosti. Mnogi su u inostranstvu i ne žele odvojiti vrijeme za politiku, a i u Hrvatskoj ima takvih koje to jednostavno ne zanima.
“Raduje me i da na biračkim mjestima u Mostaru nije bilo mladih, izuzev mladeži HDZ-a, uglavnom su na biralištima bili starci koji valjda iz navike i bez puno razmišljanja zaokružuju HDZ kandidata”, zaključio je Bačić.
Banjaluka.net
