Da bismo upoznali koronavirus sa svih strana biće potrebno nekoliko godina, ali izvjesno je da ga nećemo iskorijeniti, rekla je dr Ana Gligić gostujući u Jutarnjem programu RTS-a. Prema njenim rečima, prognoze su od početka bile loše, ali su se i potvrdite. Postoje dva puta: ili pustiti da se stanovništvo inficira ili primiti vakcinu.
Dr Ana Gligić rekla je po izbijanju epidemije da se korone nikada nećemo riješiti, ali da će se svesti na neku mjeru. Za RTS kaže da se njeno mišljenje o tome nije promijenilo i da je virus veoma nezgodan po načinu prenošenja.
Da li se Vaše mišljenje promijenilo sedam meseci kasnije, od prvog slučaja oboljelog u Srbiji?
– Ne, nije se promijenilo. Ovaj virus me je iznenadio sa dugim trajanjem u odnosu na iskustva koja imam sa ovakvim vrstama virusa. Očekivala sam da će mnogo prije biti završena ova epidemija. Međutim, gledajući u rezultate koje smo publikovali sa drugim sličnim virusima, vidjela sam da je i sa drugima to trajalo duže nego što sam ja predviđala. Ovaj virus je jedna velika nepoznanica sa mnogo osobina koje su neuobičajne za virus. I to je dovelo do toga da se pojavio u epidemijskoj i pandemijskoj formi.
Kako je mutirao virus?
– Ovaj virus se pokazao veoma nezgodan po načinu prenošenja, ništa nismo znali o njemu, a on je bio tu negdje. Nismo znali način prenošenja, njegovo ponašanje u spoljašnjoj sredini. Sad je poznato da postoje svi načini prenošenja, osim što ne znamo da li postoji alimentarni put prenošenja, a to znači da ga uzememo sa hranom. To je razlog zašto imamo tako veliki broj slučajeva. Rezultat njegove kontagioznosti je veliki broj slučajeva i neprestano vraćanje i pojavljivanje velikih pikova ove epidemije.
Kako se onda boriti sa ovim virusom?
– Ili ćemo se prokužiti gore-dole, a svaki put je stanovništvo sve više prokuženo ili ćemo uzeti vakcinu. Nekoliko vakcina je već u završnim fazama. Nama ostaje da pustimo da budemo inficirani prirodnim putem ili da primimo vakcinu. Naravno, da država nema računa da pusti da se mi prokužavamo nego treba da se vakcinišemo i zaštitimo. Vakcine o kojima se do sada pričalo imaju zadatak da zaustave epidemiju i pandemiju. Napravljene su na specifičan, ne klasičan način. Cilj je zaustaviti epidemiju, pa onda praviti klasičnu vakcinu pošto se korone nećemo riješiti. Kad su me na prvom intervjuu pitali šta mislim o koroni i koliko će trajati, ja sam rekla imam neke informacije iz literature da su prognoze grozne, ali ne smijem da ih izgovorim. Tačno je tako bilo kao što su predviđali. Korona ima puno, oni su radi lakšeg izučavanja podjeljeni u četiri roda, prema tome korona nas okružuje, ima je u domaćim životinjama, sve životinje imaju svoju koronu. Ova korona je nastala skokom vrste iz prirode i došla na neprirodne ćelije, a to je čovjek. Postala je patogena i prenosiva.
Da li doživotni imunitet predstavlja vakcina koja je napravljena od samog virusa?
– Da, vakcina koja se napravi od samog virusa. Imam podatak da su Rusi juče napravili još dvije vakcine. Jedna je napravljena u Kolcovu, institutu u Sibiru, koja je atenuirana, a to znači da je napravljena od onog virusa protiv koga se borimo, ali ga u laboratoriji pod određenim uslovima prisilimo da oslabi i na taj način dobijemo atenuiranu, živu vakcinu. Za takvu vakcinu potrebna su opsežna istraživanja na humanoj populaciji, prvo na životinjama.
Šta vas je još iznenadilo kod korone? Šta je još uvijek nepoznanica?
– Ja sam se suprostavila mišljenju da djeca oboljevaju dok nisu djeca oboljela. Svi su osjetljivi na koronu, a sve zavisi od imuniteta. Stariji imaju izraubovan imuni sistem i on ne može da reaguje kao kod djece. Kod djece imamo mnogo neprepoznatljivih infekcija. Oni nose virus, ali nisu prepoznati, a to je velika opasnost za širenje.
Mnoge je ovaj period podsjetio na 1972. godinu kada je harala variola vera. Vi ste u to vrijeme šef laboratorije za borbu protiv ove bolesti. Ima li sličnosti? Kako se država borila tada u odnosu na danas?
– Tada je bilo 500 miliona umrlih od variola vere u svijetu. To je pobuđivalo veliku pažlju, mi smo bili umreženi u svjetsku mrežu laboratorija koje su bile spremne da u svakom momentu postave dijagnozu. U svakom trenutku smo mogli da nađemo izvor infekcije, a kad je došla variola, mi smo potvrdili da su svih osam materijala pozitivni. Mi smo znali da je na pomolu jako velika epidemija, najveća poslijeratna epidemija. Mi smo je u rekordnom roku zaustavili i dosta stvari iz te epidemije možemo sada primijeniti na koronu. Ima sličnosti između variole i korone. Na primer, majka u Nišu je umrla na porođaju, dijete je ostalo živo. Iz variole imamo takvu situaciju. Iz pupčanika bebe imali smo antitela četiri puta veća, dakle, priroda se pobrinula da vrsta ne izumre.
Kako ćemo se izboriti sa ovim virusom?
– Teško je nešto reći u zaključku, jer virus ne poznajemo. Ne znamo istinsko porijeklo ovog virusa, treba prvo dobro da ga upoznamo. Mi samo znamo da je rezervar u prirodi slijepi miš. Ne znamo ko je bio prenosilac na ljude. To će se znati za nekoliko godina. Ostaje da se vide virusolški rezultati kako bismo ga upoznali sa svih strana, ali izvjesno je da ga nećemo iskorijeniti.
