Srbački borci prinuđeni da sami sebi pomažu

Od 1. januara naredne godine i zvanično će početi sa radom Fond solidarnosti kojeg je osnovala Opštinska boračka organizacija u Srpcu s ciljem da se na taj način prikupe sredstva za pružanje pomoći porodicama poginulih boraca, ratnim vojnim invalidima i socijalno ugroženim demobilisanim borcima.
Tim povodom održan je sastanak sa članovima porodica poginulih boraca ove opštine na kojem je bilo riječi o značaju formiranja Fonda solidarnosti.
„Naša želja je da se pored benificija, koje uživaju porodice poginulih boraca, dodatno osigura još jedan vid pomoći malim i simboličnim iznosimakoja će se prikupiti u Fond solidarnosti putem članarine, opštine i donatora“, kazao je predsjednik Odbora poginulih boraca Boračke organizacije Branko Grahovac.

On je dodao da su porodice poginulih oslobođene plaćanja članarine, ali da imaju pravo na dobrovoljnoj bazi da se učlane jer „samo tako imaće pravo na korišćenje sredstava iz fonda“.
Predsjednik srbačkih boraca Goran Plotan je rekao da je Fond solidarnosti osnovan zbog socijalno ugroženih boraca i njihovih porodica, kao i onih lošijeg zdravstvenog stanja a imaju status invalida od pete do desete kategorije ili ne ispunjavaju uslove za korišćenje mjesečne boračke naknade zbog toga što nemaju dovoljno boračkog staža.
Osnivanje Fonda solidarnosti podržao je i načelnik za opštu upravu i društvene djelatnosti opštine Srbac Duško Mitrić.
„Ovo je dobra stvar, jer se pored ostvarenih zakonskih prava, te pomoći iz budžeta opštine, Boračka organizacija traži i druge načine da pomogne najugroženije članove“, naglasio je Mitrić , koji je do sada u dva mandata bio na čelu opštinske boračke organizacije u Srpcu.
Mitrić je podsjetio i na aktivnost rješavanja stambenih problema boraca i upozorio da „korisnici ovih sredstava do sada, nemaju pravo na najnovija sredstva za stambeno zbrinjavanje“.
Vrijedna pažnje je izjava jednog demobilisanog borca, koji u sebi još uvijek ima ostatke gelera, a koji živi u nezavidnom socijalnom stanju, vezano za formiranje fonda i mogućnost dobijanja pomoći.
„Nakon 24 godine od završetka rata ne pada mi na pamet još jedno poniženje, da tražim jednokratnu milostinju od svojih saboraca, iz njihove članarine. Valjda o tome treba da brinu institucije države. Dostojanstveno sam bio u ratu, sa oskudicom, ali pošteno do sada živio, živjeću i ubuduće“, kaže ratni vojni invalid iz Lijevče polja.
(BN/S.K.)



