Prije 15 godina, jedan ugledni časopis objavio je listu 50 najvećih fudbalski talenata. U oči skauta tada su upali Teo Volkot, Karlos Vela, Ivan Rakitić, Mesut Ezil, Toni Kros, Aleksis Sančez, ali ispred svih njih, i samo jednu poziciju ispod Karima Benzeme, bio je jedan supertalentovani Rumun, Dumitru Kopil.
Dumitruu su se predviđale zavidne fudbalske visine. Bio je ogroman talent, fudbalski španer i veznjak s vizijom, zbog kojeg su brojni skauti potegli u Škotsku kako bi gledali Hartse, za koji je tada igrao.
Ali, uobičajna priča. Imao je sve. Fudbalski talenat, sjajne fizičke predispozicije i ogroman potencijal, ali nije imao ono najbitnije, ono što dijeli vrhunske sportiste od prosječnih. Nije imao radnu etiku i disciplinu. A i podršku ljudi oko sebe.
Kopilu su danas 32 godine. Svi gore navedeni ostvarili su sjajne karijere, a on je postao anonimac u fudbalskom svijetu, veliki talenat kojeg se danas gotovo niko ne sjeća.
Igra u četvrtoj rumunskoj ligi za ACS Sokodor i radi kao fitnes trener. Šta je razlog njegovog strmoglavog pada?
– Ponekad krivim i samog sebe što se nisam više trudio. Zašto nisam razmišljao kao čovjek kakav sam danas? Ipak, treba razmišljati i pozitivno. Ne žalim, hvala Bogu što sam zdrav i što imam prekrasnu porodicu – kazao je Kopilu u razgovoru za "Playsport".
Igrao je za U20 momčad Heartsa, koji je tada platio za njega 250 hiljada eura. U klubu su jako puno očekivali od njega, vidjeli su ga kao vreću s novcem, a to je stavilo ogroman pritisak na njega. Nikada nije dobio pravu šansu u seniorskoj momčadi, a trenutak koji je promijenio sve zbio se na ljeto 2007. godine kada su igrali prijateljsku utakmicu s Barcelonom.
– Igrao sam puno i igrao sam dobro te postizao golove. Zavoljeli su me saigrači, a onda je slijedila prijateljska utakmica s Barselonom. U timu su imali Ronaldinja, Ćavija, Iniestu i Tirama. Cijelu noć nisam spavao, osjećao sam da ću biti barem na klupi, ali onda je stigao udarac. Smješten sam među dvojicom koji su sjedili na tribinama. Tad se nešto, u toj sekundi, prelomilo u meni. Sve je to promijenilo moju situaciji, a nisam shvatio zašto. –
I dan danas zna se prisjetiti prošlih vremena i zapitati se šta bi bilo da je bio malo pametniji i da je imao prave ljude oko sebe. Bi li o njemu danas pričali kao najboljem rumunskom igraču svih vremena s vitrinama prepunim trofeja, bi li stajao uz rame Rakitiću, Benzemi, Krosu… puno se pitanja stvara oko Kopila.
– Zaplačem i danas, pustim dvije-tri suze, toga me nije sram. Da sada stojim ispred mladog Dumitrua, rekao bih mu da se u fudbalu ne može probiti bez rada, ozbiljnosti i odricanja. Mentalitet bi bio prva stvar koju bih promijenio kod njega – objasnio je Kopil.
Promijenio je 11 klubova u karijeri, sve u Rumuniji, a danas je u četvrtoligašu gdje igra po niželigaškim dolinama za gajbu piva, te radi sa strane kao fitnes trener. Još jedan pokazatelj kako talenat bez discipline i teškog rada ne znači baš ništa.
nezavisne.com
