Pjesnik Matija Bećković danas je kazivajući pjesme i prisjećajući se druženja sa kolegama piscima predstavio svoje aktuelne knjige "Sto mojih portreta", "Mojih osamdeset" i "Onamo 'namo".
U okviru programa Beogradskog sajam knjiga "Pišem, dakle postojim", Bećković je iz tri zbirke, koje je u protekle tri godine sukcesivno objavila kompanije Novosti, kazivao brojne pjesme kao što su "Pismo", "Vlaja iz Glibavca" i "Onamo, '' namo".
U ispunjenoj sajamskoj sali "Ivo Andrić", Bećković se kroz pjesme i priče prisjećao druženja sa Andrićem, Dušanom Radovićem, Branom Petrovićem, Stevanom Raičkovićem, Milovanom Danojlićem, Dobricom Ćosićem i drugima.
– Pesme nema bez uspomena, a ne znate šta ćete zapamtiti, i po kom zakonu nešto zapamtite, a nešto zaboravite – rekao je Bećković.
Prema njegovim riječima, kriterijum nisu važni istorijski događaji nego "nešto što je u tom trenutku bilo beznačajno, a posle izvesnog vremena se pojavi kao nešto najvažnije".
– Ljudi sa kojima sam proveo godine se svedu na nekoliko uspomena i prizora koje samo treba da zapišete. Za poeziju je važno da pišete svoje pesme i da ne lažete. Em bi bio greh, em pesma ne bi ništa valjala – rekao je pjesnik.
Bećković je priznao da nikad nije pisao koliko za vreme pandemije, primetivši da je u literaturi "teško naći da je nešto nastalo u redovnim vremenima".
– Andrić je napisao glavne knjige u ratno vreme kada nije verovao da će nešto da preživi i svaka bomba je mogla to da odnese – rekao je akademik.
Bećković se prisjetio da je jednom pitao Andrića zašto novinarima koji su u nedoumici oko njegovog datuma rođenja ne telefonira i kaže istinu redakciji da ne nagađaju.
– A on kaže: 'A što? Neka neko na tome doktorira' – rekao je Bećković.
Prema njegovim riječima, Branko Ćopić mu je na ulazu u Kalemegdanski park rekao: "Pazi ovde ubijaju ljude! Ti gledaš levo, a tramvaj te udari s desna".
– Ovde već smakli četvoricu, juče su jednog starca koji skočio sa Pančevačkog mosta izvukli živa iz reke. Više ne daju da se ljudi ubijaju sami – rekao je Ćopić Bećkoviću.
Književnik Borislav Mihailović Mihiz je obožavao svoj narod i mislio da je najvoljeniji narod na svijetu, ali kad je čuo i pročitao šta se o narodu priča nije mu se živjelo, rekao je Bećković.
U razgovoru telefonom Mihiz se požalio: "Ne izlazim nigde, ne viđam nikoga, ne gledam ni kroz prozor".
– 'A što ne odeš u Zabelu ili Mitrovcu i ne zamenš nekoga ko čeka da izađe?', kaže: 'Zar već ne robijem umesto nekog drugog' – prisjetio se pjesnik.
Bećković se prisjetio kako je pjesniku Vasku Popi ispred beogradske knjižare "Geca Kon" jednom rekao: "Kakav si ti srpski nacionalista kad nisi ni Srbin?"
– Reče: 'Ja sam Srbin i srpski pesnik!' – prisjetio se Bećković.
Upitao je komunističkog funkcionera Milovana Ðilasa da li mu se neko suprostavio dok je vedrio i oblačio, a ovaj se sjetio narodnog heroja i generala Boška Ðuričkovića, čija je partizanska jedinica "nešto njegovom krivicom zabrljala".
Ðilas je Ðuričkoviću skinuo, epolete, petokraku s kape, bacio ih na zemlju i izdrljao cokulama, pa zatražio i njegovu pušku.
– 'Što si mi uzeo to si mi dao i možeš da uzimaš. Pušku sam uzeo sam i možeš je uzeti samo preko mene mrtvog'. Videh da je spreman na najgore i napravih se da mu je nisam ni tražio – naveo je Bećković riječi Ðilasa.
Prema njegovim riječima, kada se Miodrag Bulatović povjerio majci da je počeo da piše, ona mu je rekla: "Pazi da ti to ne nađu".
nezavisne.com
