Iako je zagazio u devetu deceniju, Dušan Stegić (82) iz Banje Luke decenijama unazad uz pomoć voska i pera pravi najljepše ukrase na vaskršnjim jajima, koja potom podijeli porodici, djeci i prijateljima.
Ovaj penzionisani profesor politehničkih nauka sve što radi, kako kaže, nastoji dovesti do savršenstva, pa tako i precizno izvučene linije na ovim jajima, potvrđuju njegove riječi.
– Ja to radim perom, ono se grije na plamenu svijeće, koje se potom prenese na čisti pčelinji vosak, nakon čega počinjem ukrašavati jaje. Šta mi padne na pamet, to i iscrtam. Za jedno jaje mi treba deset minuta, ali za neko i pola sata, zavisi od toga kakav je ornament – priča Stegić za "Nezavisne novine".
U to se uvjerila i ekipa "Nezavisnih" koja je posjetila Stegića i prisustvovala magiji oslikavanja sitnih ukrasa koja je nastajala za svega nekoliko minuta.
Prema Stegićevim riječima, on obično uveče sjedne i ukrašava, a počne s tim pet-šest dana pred Vaskrs.
– Ukrasim oko stotinu jaja i sve ih podijelim prijateljima i porodici. Sad imam spisak koliko i kome treba, a svi iščekuju i pitaju kada će dobiti jaja – rekao je Stegić.
Kako kaže, uvijek je srećan kad poklanja, jer više voli poklanjati, nego primati poklone. Ipak, nastavlja on, čini mu se da se više stariji obraduju poklonima, nego mladi.
– Mi smo bili siromašni, a dok smo odrastali, nama je to značilo, a ne kao današnja djeca, ona se obraduju samo skupom telefonu. Valjda su to ostali tragovi iz djetinjstva, zbog čega se stariji obraduju više nego djeca – kaže Stegić.
Njegov dar za ukrašavanje jaja, priča, naslijedio je od majke, a kada je ona umrla, više niko nije na taj način šarao, nakon čega je on odlučio da počne s tim.
– Ja sam tradicionalista, mi smo živjeli u Bojića hanu, a majka je za vrijeme vaskršnjih praznika šarala jaja isto ovako kao i ja, i to danima, kako bi svako dijete u komšiluku dobilo jaje. Kada su vidjeli kako radim, porodica mi je rekla da samo tako nastavim, a zatim su krenule narudžbe – priča Stegić.
Za ovu njegovu umjetnost oslikavanja jaja dobijao je i nagrade, a iako nije sklon da se proglašava umjetnikom, mnogi su kazali da je najbolji u ovome.
– Bilo je nekada organizovano takmičenje u izboru najljepših vaskršnjih jaja, a tada sam našarao i poslao pet komada i tom prilikom sam osvoji prvih pet mjesta. Nažalost, danas nemamo takvih takmičenja – kaže Stegić.
I ne samo to, on ističe da je nekad pravio i čestitke za Vaskrs, a jedne godine ga je crkva angažovala, a tada je napravio oko 500, 600 komada.
– Za mene je i dalje najljepša čestitka koju nađem u poštanskom sandučetu, a ove današnje poruke preko telefona, to je kratkog daha, prođe začas i ne ostavi nikakvog traga, ali kad ta čestitka stigne, sve je ljepše, pitomije, ljudskije – kroz osmijeh priča Stegić.
Njegova svestranost ogleda se i u tome što je ljubitelj sporta, ribolovac je, a uživa i da za vrijeme pečuraka ode do Tisovca da ih ubere. On je čak ranije, a prije pandemije virusa korona, držao edukacije djeci i odraslima kako da ukrašavaju jaja.
– Članice Humanitarne organizacije 'Duga' su me ranije zamolile da dođem i držim im edukacije, te sam išao tri-četiri puta, a neke su već tada pokazivale napredak i bile su zainteresovane da nauče. Takođe, uoči vaskršnjih praznika, i neke aktivistkinje su me znale zamoliti da dođem učiti djecu ovom šaranju. To je bilo prije korone, sad je sve stalo – kaže Stegić.
Ovakav način šaranja jaja, kako kaže, niko više ne koristi, a žao mu je, naglašava, da se to ne sačuva.
– Svoje znanje bih rado podijelio sa svima koji žele naučiti, jer je potrebno sačuvati identitet i tradiciju našeg naroda, a to je ono što vrijedi i ostaje iza nas – zaključuje Stegić.
nezavisne.com
