Škole i roditelji u Republici Srpskoj sve češće se susreću sa problemom nedostatka asistenata u nastavi jer za posao uz naknadu od oko 700 KM mnogi se sve rjeđe odlučuju. Oni koji se odluče to rade više iz ljubavi i želje da pomognu nego zbog uslova rada.
Majke sve češće u ulozi asistenata
Da je položaj asistenata loš, a situacija po pitanju njihovog pronalaska teška u razgovoru za “Nezavisne novine” potvrdila je Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom “Djeca svjetlosti”.
– Sve više majki se odlučuje da budu asistenti svome djetetu, što nikako nije dobro iz razloga što ne dobijaju ni ta dva-tri sata koja dijete provede u školi za sebe, već sjede sa njima u školi. Situacija je katastrofalna, a znamo kakvi su uslovi života i da je sve poskupjelo – kaže Kojićeva.
Kako dodaje, trebalo bi da se poveća naknada i popravi položaj ukoliko želimo asistente u nastavi.
Škole sve teže pronalaze asistente
Dario Vlajić, direktor Osnovne škole “Branko Ćopić” u Prnjavoru, ističe da mnogi koji dođu na razgovor za posao asistenta odustanu nakon što čuju uslove rada.
– Čak i ako uspijemo pridobiti nekoga za angažman – to je samo ukoliko postoji mogućnost da bude asistent za dva učenika. To nije popularno jer su u pitanju dvije smjene. Odustala su nam dva asistenta, imali smo potrebu za dva nova i mi smo sad uspjeli naći zamjenu. Pitanje je da li će i naredni put to biti isti slučaj – kaže on za “Nezavisne novine”.
Posao nije fizički zahtjevan, ali jeste psihički
Anastazija Šimić, student specijalne edukacije i rehabilitacije na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, tokom ove školske godine asistent je u osnovnoj školi u Prnjavoru, a kako kaže u razgovoru za “Nezavisne novine”, posao asistenta iz njenog iskustva nije previše fizički zahtjevan, ali jeste psihički, pogotovo ako se radi s ljubavlju.
– U opisu posla samog asistenta jeste da smo tu tehnička podrška djetetu. Dakle, ako se dijete otežano kreće mi mu pomažemo. Pomažemo mu i da se spremi za čas, izvadi knjige, kao i ukoliko mu treba pomoć da ode u toalet, da jede, da se presvuče i preobuje za fizičko – kaže ona za “Nezavisne novine”.
Kako dodaje, provodeći vrijeme sa djetetom kod asistenata se javlja želja i potreba da se uključi u predstavljanje gradiva i rješavanje zadataka koje dijete ima.
– Sjedeći u učionici cijeli dan sa djetetom vidimo da mu je prosto potrebna dodatna podrška u obrazovnom smislu jer učitelj, učiteljica, nastavnici prosto ne mogu da posvete pažnju jednom djetetu, a da ostatak razreda zapostave ili da se posvete ostatku razreda i zapostave to dijete – kaže Šimićeva.
Inkluzija pogrešno izvedena
Radeći kao asistent ona ističe da je uvidjela da je koncept inkluzije kod nas pogrešno izveden.
– Da bi inkluzija izgledala onako kako je zamišljeno potrebna je potpuna reorganizacija školskog sistema, za šta naš sistem nije spreman. Tu najviše ispašta samo dijete koje je uključeno u redovan razred uz podršku asistenta koji je tehnička podrška. A osjete to i druga djeca koja su u tom razredu koja su direktni učesnici u toj inkluziji – ističe ona.
Šimićeva navodi da je tužno što su uslovi rada asistenata, koji su definisani slovom zakona, loši, te kaže da asistenti prihvataju posao iz dobrote srca i da se daju više nego što su plaćeni.
Naime, na nedavno održanoj sjednici Vlade Republike Srpske usvojena je odluka o potrebi za angažovanjem i finansiranjem lica za podršku učenicima sa smetnjama u razvoju u 2026. godini, za šta je izdvojeno 5,6 miliona maraka.
Takođe, Ministarstvo prosvjete i kulture zaduženo je da uradi detaljnu analizu efekata angažovanja asistenata “te da u skladu sa dobijenim rezultatima analize izvrši izmjenu zakonskih i podzakonskih akata koji uređuju ovu oblast”.
Banjaluka.net
