Dok BiH bilježi sve lošije rezultate na međunarodnim listama koje mjere znanje i kritičke sposobnosti učenika, političari obrazovanje vide samo kao resurs u sve oštrijoj borbi za glasove i politički uticaj.
Pokazuje to i izostanak rekacije nadležnih u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske vezano za slučaj iz decembra prošle godine kada je Nada Vasiljević, učiteljica V3 OŠ "Branko Radičević" iz Banjaluke u javnost izašla sa informacijom da je bila primorana da se učlani u političku stranku kako bi zadržala posao u toj školi.
Nakon što ju je direktor „posavjetovao“ da se učlani u stranku Ujedinjena Srpska, Vasiljevićeva je pozvana je u prostorije stranke. Tvrdi da joj je tom prilikom rečeno će se na osnovu broja „sigurnih glasova“ koje ona i ostali nastavnici prikupe vršiti „rangiranje“, a da će ministrica prosvjete i kulture to da „nagradi“.
Na kraju je na njeno mjesto dovedena druga učiteljica, što je izazvalo revolt roditelja učenika koji su orgnaizovali protest, nezadovoljni “namještenim konkursima” i „partijskim zapošljavanjem“.
Natalija Trivić, ministrica prosvjete i kulture Republike Srpske
Iako su u ovoj aferi direktno prozvani ministrica, njeni najuži saradnici i direktor škole kao osobe koje „nagrađuju“ nastavnike za prikupljanje glasova, nikakve sankcije niti konkretni koraci ka rješvanju ovog konkretnog problema nisu učinjeni. O suštinskim promjenama političke zloupotrebe obrazovanja tek nema riječi.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske nekoliko dana smo bezuspješno pokušavali dobiti odgovor na pitanja u vezi sa ovim slučajem. Uprkos teškim optužbama, na kraju, doprli smo samo do portparola i dobili odgovor da ministrica nema komentar.
Posebno je važno istaći činjenicu da je ministrica Natalija Trivić na prethodnim loklanim izborima nastupala kao šef Glavnog izbornog štaba stranke Ujedinjena Srpska i to u vrijeme kada se obrazovanje u Republici Srpskoj suočavalo sa neviđenim izazovima izazvanim pandemijom.
"SLUČAJ NEDA MIĆIĆ"
Direktor Osnovne škole „Branko Radičević“ Siniša Rendić potpisao je 11. januara rješenje kojim je učiteljici Nedi Mićić prestao radni odnos na određeno vrijeme. Mićićevoj je radni odnos prestao istog dana kada je Rendić potpisao ovo rješenje.
Zbog „slučaja Neda Mićić“ roditelji učenika ove škole protestuju i traže da se ona vrati na posao, jer je, kako kažu, imala odličan odnos sa djecom. Roditelji učenika II6 odjeljenja u ovoj školi u nekoliko navrata su se okupili zajedno sa djecom bojkotujući početak nastave zbog promjene učiteljice.
Njima su podršku pružili i roditelji učenika V3 odjeljenja ove škole koji su ranije bojkotovali nastavu zbog slične situacije i promjene učiteljice Nade Vasiljević. Učenici su, ipak, krenuli na nastavu, jer ni Mićić, ni roditelji ne žele da djeca ispaštaju zbog stranačkog zapošljavanja i nakaradnog školskog sistema.
Neda Mićići, učiteljica (foto, arhiva)
Neda Mićić za naš portal kaže kako na određeno vrijeme radi od 2016. godine. Tada je primljena kao zamjena za učiteljicu koja je na bolovanju. Za pet godina je, kaže, potpisala dvadesetak ugovora na određeno vrijeme.
„To zakonski naprosto nije moguće. Istu osobu mijenjam od 2016. godine. Prvi ugovor sam potpisala na sedam dana, a onda se rok važenja ugovora samo mijenjao. Očekivala sam posao nakon pet godina, ali ne ovakav postupak“, kaže Mićić za MojaBanjaluka.info.
Konkurs za njeno mjesto je raspisan krajem novembra, a ona je polovinom decembra saznala rezultate koji su se, ističe, pojavili na oglasnoj tabli u školi. Nekoliko dana kasnije uputila je prigovor Školskom odboru, ali i prosvjetnoj i inspekciji rada, kao i Ombudsmanu za ljudska i dječija prava i gradonačelniku Banjaluke.
„Očekujem da inspekcija rada utvrdi određene nepravilnosti, jer sam za pet godina potpisala 20 ugovora na određeno vrijeme. Kad su objavljeni rezultati konkursa, kolege su mi rekle: ’Nedo, znaš kako to ide…’ To je rečenica koju ćete najčešće čuti kod zapošljavanja“, istakla je Neda.
Mićić je uputila Školskom odboru prigovor na odluku direktora o prijemu radnika na decembarskom konkursu. Odbor je u odgovoru na prigovor istakao da će donijeti konačnu odluku nakon mišljenja i suda prosvjetne inspekcije i inspekcije rada.
„Odgovor Školskog odbora sam dobila 8. januara, a 11. januara sam dobila rješenje o prekidu radnog odnosa. A od osmog do jedanaestog januara bio je samo jedan radni dan i to upravo jedanaesti. Nisam vjerovala šta se dešava u školama. Mislila sam da se ovo radi samo u većim firmama“, kazala je Mićić.
Roditelji će, dodala je ona, da nastave sa borbom. Ukoliko je škola ne vrati na posao, nada se da će bar moći da se oprosti sa đacima. Ona kaže da nije uradila ništa specijalno i dodaje da jednostavno voli posao koji radi.
Dodaje da je nekoliko puta razgovarala sa direktorom škole. On je, dodaje ona, insistirao na tome da Ministarstvo prosvjete i kulture ima nadležnost nad ovim pitanjem, dok Ministarstvo, kaže Neda, tvrdi da je to u nadležnosti direktora.
„Znam šta nas čeka ako svi nastavimo da ćutimo. Najlakše je da se odselimo odavde, ali zašto da se selimo? Često sam čula kako kažu: Što si došla ovdje, što ne tražiš posao u svom gradu? Trpila sam razne oblike diskriminacije. Jedan direktor mi je rekao: Uzmi iglu i konac i šij sa spremačicama jastuke. Nema problema, meni to ne smeta, posla se ne bojim ali to nije ljudski“, priča Neda Mićić.
Možda će joj ova borba, dodaje, zatvoriti sva vrata, ali to je ne brine. Radiće, kaže, nešto drugo, pošteno i iskreno, ali neće dozvoliti da je ponižavaju i gaze.
SITEM NIJE USMJEREN UČENICIMA
Da obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nije usmjeren ka učenicima već je alatka u rukama političara pokazuje i sve niži nivo znanja i vještina neophodnih za tržište rada koje pokazuju učenici u BiH. Bosna i Hercegovina je po rezultatima PISA istraživanja koje je objavljeno 2019. godine zauzela 62. mjesto od 79 zemalja svijeta.
Obrazovni sistem ima funkciju da edukuje i socijalizuje mlade ljude koji će na bazi svojih sklonosti, rada i postignuća održavati ili mijenjati sistem u kojem žive. Međutim, to izgleda jednostavnije nego što je u praksi, kaže doktor političkih nauka Vlade Simović.
„Tri su faktora koja određuju kvalitet obrazovnog sistema. Prvi je sagledavanje stanja obrazovnog sistema i njegovo poređenje sa uspješnijim državama, ali i uvažavanje realnosti demografskog i ekonomskog stanja društva. Drugi je definisanje odgovarajuće obrazovne strategije, a treći je izgradnja i zapošljavanje kvalitetnog prosvjetnog kadra. Posljednji faktor se razlikuje od nivoa obrazovanja. I dok univerziteti imaju visok stepen autonomije i kao takvi imaju veliku slobodu rada, u nižim nivoima obrazovanja je to mnogo slabije. Zbog toga je potrebno izgraditi mehanizme transparentnosti i civilnog nadzora (prije svega kroz sistem stručnih komisija) u procesu kadrovskog oblikovanja nižih nivoa obrazovanja“, kaže Simović.
Vlade Simović, doktor političkih nauka (foto, privatna arhiva)
Dodaje da je to moguće učiniti kroz dijalog političkih i aktera civilnog društva. Vjeruje da je to realno izvodljivo, no, za sve je potrebno otvoriti javnu i civilizovanu raspravu.
"Međutim, još važnija su prva dva faktora kojima se oblikuje obrazovni sistem. Prvi je realnost društva i obrazovnog sistema, a ona je takva da je demografski pad započet devedesetih godina visok i zbog njega se smanjuje broj škola. Zbog toga je strah od gubitka posla nastavnika veliki. To umnogome dovodi do raznih loših društvenih pojava i ponašanja. Međutim, srećna okolnost je da su ulaganja u obrazovanje posljednjih petnaest godina sve veća. Većina škola je obnovljena, a plate su umnogome porasle. I to je dobra strana", ističe Simović.
Loša je ta, dodaje on, što čitamo u medijima da u nižim nivoima obrazovanja postoje nerijetko loši poslovni odnosi, pritisci i atmosfera. To se često reflektuje na đake i roditelje. Time se ostavlja lošija slika o školstvu nego što ono jeste. Sve je to moguće ispraviti, ako za tim postoji volja.
"Veći su problem brojne reforme koje su birokratizovale školstvo. To je veliko opterećenje za nastavnike. Reformama nije usavršen odgovarajući transfer znanja prema djeci. Sve dok djeca školu doživljavaju mjestom u koje ne dolaze s ljubavlju i sve dok izlaze sa osrednjim znanjem jasno je da reforme nisu dale rezultate. Osim toga u školama se favorizuju matematika, informatika, fizika i sl. predmeti. Razumijem da je to potreba tržišta rada, ali bez jednakog tretmana predmeta iz društvenih i umjetničkih usmjerenja, nema odgovorajuće društvenosti".
Simović smatra da bi sve škole trebalo da povećaju fond časova iz istorije, te da uvedu predmet "Politička i medijska pismenost". Time se razvija svijest o društvu i politici neophodna mladim ljudima koji trebaju da u budućnosti grade Republiku Srpsku.
"I posljednji faktor je izgradnja nove strategije obrazovnog sistema. U njenoj izradi potrebno je postaviti ključno pitanje – šta želimo od osobe koja prođe obrazovni sistem Republike Srpske? Odgovor bi morao da bude, moralnu, obrazovanu, solidarnu i odgovornu osobu. Ako znamo šta nam je cilj, lako ćemo pronaći način da strategijama i njihovom primjenom postignemo zacrtano", zaključuje Simović.
Sadašnji podaci pokazuju da su u regionu su od BiH lošije rangirani samo Sjeverna Makedonija i Kosovo ali i pored ovakvih rezultata nadležni za obrazovanje se, umjesto reformi i poduzimanja koraka za popravljanje stanje u ovoj oblasti bave isključivo zloputrebama, stranačkim zapošljavanjima i političkim ucjenama.
MojaBanjaluka.info
