Profesionalni gejmeri: Od “Super Marija” do vrhunske zarade

Osim dobre opreme profesionalni gejmer treba poznavati svijet gejminga, kulturu i jezik igranja, uložiti mnogo truda i vremena u vježbanje. Prema igranju igrica trebate da se odnosite kao prema poslu. Potrebno je napraviti istraživanje svih žanrova i konzola i uvidjeti gdje se najbolje uklapate.
Poručili su ovo gejmeri iz Banje Luke i dodali da je ovo postala ozbiljna industrija u koju se ulaže dosta novca. To je, kažu oni, ozbiljan posao iako na prvi pogled tako ne djeluje. Banjolučanin Marko T. i njegova supruga zajedno su ušli u svijet gejmera, pa su od „običnih“ igrača, uz mnogo truda i rada, došli i do svoje firme.
– Radimo neke stvari za koje naše mušterije nemaju vremena ili ne mogu to da ostvare. Ovo jeste posao 21. vijeka. Sva djeca se rađaju sa telefonom u rukama. Prva stvar koju rade je igranje igrica – rekao je Marko.
On je kazao da su se on i supruga iz čiste slučajnosti počeli baviti ovim poslom.
– Počeo sam da radim za jednu drugu kompaniju iz Amerike i radio sam nekoliko godina dok nisam naučio kako treba da se radi posao. Onda smo nas dvoje otvorili svoju firmu i našli radnike – rekao je Marko.
Posluju trenutno samo sa ljudima iz inostranstva, a do klijenata dolaze preko samih igrica.
– Prije sam ja radio i prelazio šta treba, a sada dijelim poslove i radnici rade za mene. Imam više od 50 zaposlenih ljudi, većinom su iz Rusije i Ukrajine, ali sada više ne rade zbog trenutnih dešavanja u svijetu. Imam ljude i iz Srbije, imao sam nekoliko i iz Banje Luke i nisam ih poznavao lično. A imao sam radnike i iz Poljske – rekao je Marko.

Veliki izazov je, kako objašnjava, to što ne znaju s kim rade, pa se mnogo stvari mora istražiti.
– Bitno je vidjeti koliko je ta osoba radila prije toga, koliko ima iskustva, a najvažnije je da se posao završi na vrijeme. Ovo je posao kao i svaki drugi i treba da bude završen u određenom vremenskom roku. Dobrog radnika je veoma teško naći, jer su to ljudi koji igraju više iz ljubavi nego zbog novca. Radi se po 15 sati, a neki su znali igrati i po 30 sati – kazao je Marko.
Na naše pitanje da li ljudi ovaj posao na našim prostorima smatraju pomalo neozbiljnim, dobili smo zanimljiv odgovor. – Smatraju neozbiljnim, pa ja ponekad i prećutim čime se bavim. Iako imam toliko radnika i ako su malo veća primanja, ne mogu nekome od 60 godina da objašnjavam čime se zapravo bavim, jer me pogledaju kao da žele da mi kažu kako „nema hljeba bez motike“ – ispričao je Marko.
Tržište je, dodaje on, ogromno. Dosta je ljudi i ogromna je konkurencija. Kada su počeli da rade, imali su direktno svoje mušterije. Nisu imali radnike nego su samo oni radili. Marko je radio i po 32 sata bez prestanka da bi mušterije bile zadovoljne.
Strimovanjem se bavi i Banjolučanka Lidija Žunić. Strimovanjem se bavi oko pola godine. Kao mala je igrala „Super Marija“ i „GTA San Andreas“. Neke druge obaveze su vremenom odvukle njenu pažnju, te jedan period nije provodila vrijeme na kompjuteru.
– Krajem 2020. sam ponovo počela da igram igricu „Counter-Strike: Global Offensive“. Ova igrica je multiplayer. Najčešće sam je igrala sa društvom. Tada se javila ideja da počnem da strimujem – rekla je Žunićeva.

Sve je, dodaje ona, počelo iz šale. Nije, kako kaže, imala nikakva očekivanja od svega. Većina ljudi bude šokirana ili se nasmije kada im kaže čime se bavi.
– Dosta ljudi mi je reklo da je to super. Smatram da na našim prostorima ovo zanimanje još nije došlo do velikog izražaja i da ljudi nisu informisani i upućeni šta sve ovaj posao može da donese. Smatram da dosta ljudi čudno reaguje zbog toga što sam ja djevojka koja igra igrice, a to obično rade muškarci – kazala je Žunićeva.
Smatra da će godinama sve više dolaziti do izražaja ovo zanimanje i da će sve više ljudi početi time da se bavi. Zna, kako kaže, mnogo ljudi koji žive od ovog posla.
– Postoji nekoliko vrste zarade, a to je plata od platforme za koju strimujete, donacije od drugih ljudi koji vole da vas gledaju i podržavaju. Moj strim sadrži facecam (kameru za snimanje lica). Gledaoci mogu da gledaju moje izraze lica i reakcije na određena dešavanja tokom igranja – istakla je Žunićeva.
J. Miladinović



