Navršilo se 30 godina od jednog od najstrašnijih zločina počinjenih u posljednjem ratu, kada su na Nikoljdan u Gornjoj Jošanici kod Foče pripadnici takozvane Armije RBiH, poubijali i masakrirali 56 nevinih srpskih žrtava.
Porodice žrtava su danas još jednom zatražile pravdu za žrtve Jošanice i procesuiranje odgovornih.
Preživjeli svjedoci, rodbina nastradalih i prijatelji, umjesto na krsnoj slavi, danas su na grobljima. Prislužili su svijeće i položili cvijeće nevino umorenim, i još jednom zatražili pravdu za žrtve Jošanice i procesuiranje odgovornih.
Dobro organizovane i unaprijed pripremljene, naoružane brojne muslimanske snage ušle su 19. decembra 1992. godine iz pravca Goražda u zaleđe srpskih položaja i, paleći sve pred sobom, na kućnom pragu dok su se spremali da slome slavski kolač, masakrirale srpske žene, starce i djecu.
Desetak zaselaka Gornje Jošanice u opštini Foča izbrisano je sa geografske karte, cjelokupno civilno stanovništvo je uništeno, a sva materijalna imovina opljačkana i spaljena. U trenutku napada na Jošanicu u njoj nije bilo formacija Vojske Republike Srpske. Slabo naoružani i brojčano inferiorni mještani nisu imali mogućnost odbrane sela.
Na nejač je udarilo više od 300 vojnika, nastavljajući ustaljenu praksu napada na srpska sela u širem rejonu Podrinja u dane velikih hrišćanskih praznika. Ubijali su redom, najmanje metkom. Klali su, masakrirali, palili, svirepo i zvjerski.
Među ubijenim je bila 21 žena, kao i troje djece mlađe od 11 godina. Najmlađa je bila dvogodišnja Danka Tanović, a ubijeni su i sedmogodišnji Dražen i njegova desetogodišnja sestra Dragana. Najstarija žrtva u ovom pokolju bio je devedesetogodišnji Rade Pljevaljčić.
Ubijeno je 16 Višnjića, devet članova familije Kulić, po pet u familijama Grujičić i Blagojević, zatim četvoro Davidovića, po troje Jegdića, Pljevaljčića i Stojanovića, dvoje Mićevića i Ivanovića, te po jedan član iz porodica Škipina, Stevanović, Jagodić i Tanović.
