Ostao sam sam i zato više nisam mogao da se borim iznutra. Ova borba traje čitavu deceniju. Da li treba da potrošim cijeli život u toj borbi? Žao mi je onih koji su iskorišćeni, koji su zloupotrijebljeni. Oni su postali akcije da bi neko uzeo dividendu. SDS je izgubio svoj identitet.
Ovo u razgovoru za MojuHercegovinu kaže Aleksandar Petković koji je prije nekoliko dana napustio SDS. On je u tri mandata bio odbornik ove stranke u Skupštini Grada Banja Luka, a posljednjih sedam i njen jedini predstavnik. Kada je medijima saopštio da postaje nezavisni odbornik, niko nije mogao da čuje konačnu i definitivnu rečenicu iz koje bi se moglo razabrati da Petković zaista napušta SDS, ali je svima bilo jasno da je ova stranka konačno ostala i bez onog jednog odbornika u lokalnom parlamentu.
Da li ste ostali član SDS-a ili ne?
Ako neko postane nezavisni poslanik ili odbornik, to znači da više nije član stranke kojoj je pripadao. Tako je u normalnom svijetu. Kod nas se izgleda misli da može i drugačije. Nisam ovu odluku donio preko noći. Analizirao sam stanje u stranci i jasno mogu da kažem da ja s tim ljudima više ne mogu.
Zašto?
Da bih odgovorio, moram da se vratim u 2014. godinu. To je bio trenutak kada je opozicija mogla da preuzme vlast. Ne znam da li su namjerno propustili tu priliku ili nisu znali. Gore je ako ne znaju. Mogli su da se sklone, ali su ostali do današnjeg dana. Nisu dali mladima da urade ono što oni ne znaju. Ne govorim o sebi, iako sam mlađi od većine njih. Govorim o drugim mladim generacijama koje nemaju hipoteku od trideset godina bavljenja politikom. Jasno je da su ti ljudi gledali samo sopstveni interes. SDS je jedan od simbola Republike Srpske, ali taj simbol nije živo biće. Njemu život daju ljudi. Kako su mu dali život, tako će ga i uništiti. Ne želim da učestvujem u uništavanju SDS-a.
A ko i na koji način uništava SDS?
SDS se u Banjoj Luci počeo podizati 2009. godine. Do tada je bio u minusu. Tada je dvadesetak ljudi, među kojima sam bio i ja, krenulo sa radom i 2012. godine smo dobili tri odbornika. Onda se pojavljuje Ognjen Tadić. On se pojavljuje u trenutku kada shvata da će imati koristi od toga. Neću odvajati njega i Nenada Stevandića, ali oni su u tom smislu dvije različite strane.
Kakve strane? Čega strane?
Tadić je jedan veliki neradnik, a Stevandić je tada bio veliki radnik na organizaciji gradskog odbora stranke. Znao sam da će on stvoriti stranku. Njemu nije bilo teško da dođe do bilo kojeg čovjeka. U stranci tada dolazi do dileme koga kandidovati na opštim izborima 2014. godine: Miću Mićića ili Ognjena Tadića? Mi smo smatrali da je Mićić bolje rješenje i čini mi se da smo bili u pravu. Da li sam ja kriv za Iliju Stevančević? Da li sam ja kriv za Tadića? Da li sam ja kriv za Stevandića? Da li sam ja kriv za Predraga Vulina? Da li sam ja kriv za Ljubu Ninkovića? Ja ili Mladen Bosić koji ih je sve „delegirao“? Ako je Bosić dozvolio da toliko njegovih „ključnih“ ljudi ode iz SDS-a u vlast, onda je taj čovjek morao da se skloni sa političke scene. Ne zaboravite da je i Jelena Trivić otišla iz SDS-a.
Zašto je otišla?
Otišla je zbog odnosa prema njoj. Rukovodstvo stranke naprosto ne prepoznaje ili ih uopšte ne interesuju ljudi koji mogu u političkom životu da vrijede mnogo. Nisu se ni počešali kada je ona napustila SDS i otišla u PDP.
Nakon Bosića su se promijenila tri predsjednika SDS-a. Šta ste čekali do sada?
Promijenili su se predsjednici, ali su ostajali isti ljudi. Vukota Govedarica je preuzeo prevruć krompir od Mladena Bosića. O Mirku Šaroviću neću ništa reći.
Zašto?
Zato što je on doveo SDS do potpunog eliminisanja.
Kako?
O svojoj kući ne treba ružno pričati. Kada je Govedarica trebao da bude kandidovan za predsjednika Republike Srpske, Mirko Šarović je rekao: ‘E vidjećemo ko će vam obezbijediti novac za to!’ Kakva je to poruka? To je poruka da neće raditi za Govedaricu. Onda je Šarović došao na mjesto predsjednika stranke, a u tom njegovom dolasku razilaze se Govedarica i Milan Miličević koji su do tog trenutka bili k'o nokat i meso. Članstvo se tada gubi i ne zna šta da radi. Prevrati su bili preveliki da bi neko mogao da razazna šta je dobro, a šta ne.
Pomenuli ste Bosića, Govedaricu i Šarovića? A šta je sa Miličevićem? Da li je on nešto uradio nabolje?
Jedino što sam ja vidio jeste da se samo promijenio vozač predsjednika SDS-a. Lako je pričati iz Teslića, ali biti SDS-ovac u Banjoj Luci je sigurno najteža politička uloga u Republici Srpskoj.
Stiče se utisak da rukovodstvo SDS-a ne želi snažan SDS u Krajini? Da li je to tako?
Naravno da je tako. To su činjenice. Banja Luka suštinski nije imala svog predstavnika na izborima. A očekuje se rezultat. Onemogućili su nam da dovedemo nove ljude. SDS u Banjoj Luci ima i doktore i inženjere i vrsne intelektualce. Je li moguće da ama baš niko od njih ne valja? Ili su ovi u vrhu stranke svi redom bolji? SDS je u suštini postao stranka seoskih kneževa. Ne želim da kažem da je meni SDS neprijatelj. I dalje ću da djelujem opoziciono. Bosić je jednom rekao da zna šta se dešava u Banjoj Luci. Od koga on to zna? Na onoj sjednici Gradskog odbora SDS-a na kojoj je Tadić podnio ostavku Bosić je rekao pred svima nama kako vjeruje samo njemu, Tadiću. Ako on vjeruje samo Tadiću, a Tadić nakon godinu dana napusti SDS, da li onda Bosić može da se bavi politikom?
Može li onda SDS da odbrani Bijeljinu?
Ja sam htio da saopštim odluku o napuštanju SDS-a nakon referenduma o opozivu gradonačelnika Bijeljine. Međutim, čovjek može da trpi do određene granice. Ljubiša Petrović ima moju podršku, ali ne kao član SDS-a, nego kao čovjek. Nadam se da će odbraniti Bijeljinu.
To su Vaše nade. Ali može li da odbrani Bijeljinu?
To ja ne mogu da znam. Čuo sam da jedan dio SDS-a radi protiv Ljubiše Petrovića. Nije to tako teško povjerovati. Deset dana nakon izbora SDS u Ugljeviku je koalirao sa SNSD-om. Pretpostavka iz Ugljevika lako može da postane činjenica u Bijeljini.
Ljubo Ninković je prije sedam godina bio jedan od najsnažnijih kadrova SDS-a u Banjoj Luci, a danas je predsjednik Skupštine Grada Banja Luka kao član SNSD-a. Čija je to krivica?
Ljubo Ninković je kadar Mladena Bosića i Dragana Ćuzulana. Pitajte njih čija je krivica. Sve se to u meni gomilalo. Bio mi je najviše žao oca koji je osnivač SDS-a. Zbog njega sam se najviše lomio, zbog njega sam najviše i odugovlačio sa odlukom. Odluku sam prvo saopštio njemu. Ne mogu reći da mu nije bilo teško, ali mi nije rekao da ne radim to.
Svi koji su napustili SDS ili su iz SDS-a izbačeni pravili su nove stranke ili su odlazili u druge, mahom one u vlasti. Šta ćete Vi uraditi?
Nije ni lako ni moguće nastaviti tek tako. Neću preko koljena lomiti. Dešavaju se stvari koje nisu logične. Evo recimo Nebojša Vukanović koji me sada napada.
Šta s njim?
Nije pošteno da me „proziva“. On je meni drag čovjek, ali na nepošten način skuplja političke poene. Previše je nisko.
Da li Vas je zvao iko iz vrha stranke nakon što ste saopštili da napuštate SDS?
Podrazumijevam da me neko zove u četiri oka. Nije me niko zvao. Kada sam rekao ranije da sam na izlaznim vratima stranke, niko me nije pozvao. Smatram da je to nepoštovanje. Sedam godina sam radio kao jedini odbornik i nije mi bilo lako. Nije mi bilo teško da se borim protiv one druge strane, ali mi je teško što me nije poštovala moja stranka.
Da li ste dogovarali prelazak u drugu stranku prije ili nakon izlaska iz SDS-a?
Ja razgovaram sa svim ljudima. Ali, radije ću kopati kanale nego biti član ove vlasti. Ja s njima u ovom trenutku ne mogu.
Nebojša Vukanović već mjesecima tvrdi da je Draško Stanivuković napravio simbiozu sa SNSD-om. Da li Vi vidite tu simbiozu?
Vukanović nikada ne pominje Bosića, jer ga je Bosić svojevremeno zaposlio kao savjetnika i to mu je pomoglo da izađe iz nekih teških situacija. A onda druge optužuje što traže posao da bi preživjeli. To je za mene nepojmljivo. Ako je Stanivuković napravio simbiozu sa SNSD-om, šta je onda svojevremeno uradio Bosić? Imao sam kritičke osvrte prema Stanivukoviću, ali postoje stvari koje se ne vide golom oku. Morate se prilagođavati trenutku u kojem se nalazite.
O kakvom prilagođavanju pričate? Da li je to prilagođavanje ili simbioza?
Ako zatvorite grad i nema novca, onda nema ni plata. Građani će pitati što se ništa ne radi. Pitanje je kako bi Vukanović govorio da je on gradonačelnik. Lako je kritikovati sa strane. Banja Luka je dala penzionerima po sto maraka. Zašto se Vukanović nije potrudio da Trebinje to obezbijedi svojim penzionerima?
A šta bi Aleksandar Petković prije dvije godine rekao na sve aktuelne Stanivukovićeve neimarske poduhvate?
Ruglo zvano „Palas“ stoji godinama u centru grada. Cepter nema vremene da čeka. Ulaže sto miliona maraka. U gradski budžet ulazi 17 miliona maraka. S tim parama se može mnogo toga uraditi. Što se gradnje tiče ja i dalje isputujem stvari kako se i šta radi. Jasno je da postoje određene greške i ja sam to rekao. Ali ako grad stane i nema investicija, nema budžeta. U datom trenutku morate da progutate mnoge stvari koje ne želite, ali mi više nemamo vremena da o tome razmišljamo, jer nestajemo. Ako ne progutamo neke stvari, nećemo ostati ovdje ni ja, ni Vukanović, ni ovi moji dragi bivši saborci iz SDS-a.
mojahercegovina.com
