Nekoliko je faktora koji dovode do toga da maloljetnici čine krivična djela, ali je suštinski problem u tome što je došlo do devastiranja porodice i sistema vrijednosti u društvu.
Kaznu zatvora za maloljetnike u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) “Kula” u Istočnom Sarajevu trenutno izdržavaju dvije osobe, rekla je Srni pomoćnik direktora KPZ za tretman Branka Zubić.
Zubićeva je navela da se na izdržavanju kazne nalazi osoba koja je počinila krivično djelo sa nepunih 18 godina – stariji maloljetnik i jedna osoba koja je krivično djelo počinila kao mlađa punoljetna osoba.
Ona je navela da kaznu maloljetničkog zatvora izdržava osoba osuđena na pet godina, a drugo na dvije i po godine. Osuđeni su zbog razbojništva, nanošenja teških povreda i obljube nad djetetom mlađim od 15 godina u pokušaju.
Zubićeva je istakla da broj osuđenih na maloljetnički zatvor, prema njihovim statistikama, nije u porastu i na izdržavanju kazne obično se nalazi jedna ili dvije osobe.
– Na ovakvu kaznu mogu se osuditi osobe koje su u momentu počinjenja djela imale od 16 do 18 godina, takozvani stariji maloljetnici, i osobe koje su u momentu počinjenja djela navršila 18 godina, ali ne i 21 godinu i čiji razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnom osobom, takozvana mlađa punoljetna lica – pojasnila je Zubićeva.
Prema njenim riječima, zakonski, nadležnost sudova za suđenje maloljetnim i mlađim punoljetnim osobama i izricanje kazne maloljetničkog zatvora prestaje sa navršenih 23 godine života.
Zubićeva je pojasnila da je nekoliko faktora koji dovode do toga da maloljetnici čine krivična djela, ali je suštinski problem u tome što je došlo do devastiranja porodice i sistema vrijednosti u društvu.
Ona je navela da su neka od djece koja počine krivična djela rasla u nepotpunim, disfunkcionalnim porodicama, živjeli oskudno, lišeni materijalnih i duhovnih elemenata neophodnih za normalan rast i razvoj.
Često su, objašnjava, vaspitni kapaciteti roditelja bili nedovoljni, pa su njihova djeca odrastala udaljena od ljubavi i podrške koju dijete u porodici treba da ima.
– Nasuprot takvima, postoje porodice koje djecu prezaštićuju pa njihova djeca stvaraju precijenjenu sliku o sebi, koja im kasnije u stvarnom životu smeta, stvara disproporciju između onoga što dijete zaista jeste i onoga što misli da jeste. To otvara vrata narcističkom poremećaju ličnosti koje može biti uvod u neko krivično djelo – pojasnila je Zubićeva.
Ona je rekla da ni nezaštićenost, ni prezaštićenost u procesu odrastanja nisu dobra solucija već treba pronaći mjeru u roditeljstvu, pružiti ljubav i sigurnost, prihvatati dijete, a ako treba raditi na korekciji ponašanja, procijeniti kada treba biti blag, a kada strog. Važno je, kaže, ostati autoritet.
– Maloljetnička delinkvencija, maloljetni počinioci teških krivičnih dijela, zatvorske sankcije i slično pokazatelj su situacije u društvu i signal da je potrebno nešto mijenjati – rekla je Zubićeva.
Ona je dodala da je potrebno pronaći vrijeme za djecu i vratiti one “teške razgovore” jer oni nose poruke i vraćaju autoritet djedu, ocu, majci, učitelju, treneru.
– Neophodno je da se sve više njeguje ljubav i empatija i tako prevenira nepoželjno ponašanje mladih ljudi. Društva koja uspiju da ojačaju preventivne mehanizme sve manje će se baviti posljedicom, sankcijom i kaznom – ocijenila je Zubićeva.
Zubićeva je navela da se kazna maloljetničkog zatvora može izreći samo krivično odgovornom maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora veća od pet godina, a kojem zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.
U svakom slučaju, kaže, maksimalna kazna maloljetničkog zatvora može trajati do 10 godina, za krivična djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili je učinjen sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora duža od deset godina.
– Svrha kazne maloljetničkog zatvora je vršenje pojačanog uticaja na maloljetnog počinioca krivičnog djela da ubuduće ne čini krivična djela, kao i na druge maloljetnike da, takođe, ne čine krivična djela – dodala je Zubićeva.
Ona je naglasila da na Odjeljenju maloljetničkog zatvora osoba može ostati do navršene 23 godine, kada se premješta u odjeljenja za punoljetne u kazneno-popravnim zavodima koji su po načinu rada i klasifikaciji najsličniji maloljetničkom zatvoru.
Izuzetno, ako je to potrebno radi završetka školovanja ili stručnog osposobljavanja, te ako ostatak kazne nije duži od šest mjeseci, osuđeni može ostati u odjeljenju za maloljetnike i nakon završene 23 godine, ali najduže do navršene 25 godine.
srpskainfo.com
