Josip Barišić po svemu je svojstven: U avgustu bere kukuruze, paradajz mu visok tri metra
Josip Barišić, nadaleko poznat kao Miško, po svemu je jedinstven. Miško je pomjerio rokove sjetve i berbe u poljoprivredi i u avgustu je počeo brati kukuruz.
Njegova radionica podsjeća na prostor u kome svoja umijeća dokazuju mehaničari, bravari, konstruktori, mlinari, stolari, čamdžije, električari, vodoinstalateri,alatničari, pletači mreža ili inovatori.
Ni dvorište mu nije mnogo drugačije , da bi obrao paradajz sa vrha stabljike mora se penjati na staru stolicu. Da nije fotoaparata, mnogi bi pomislili da su u pitanju lovačke priče, a nisu.
– Evo od starog željeza pravim cjepač za drva i najtvrđe panjeve. Dok to radim ložim vatru i oko peći, koju sam napravio od starog bojlera sušim ovogodišnji rod kukuruza. Posijao sam ga u martu, jer sam tokom zime izračunao da su klimatske promjene prouzrokovale dvadesetak dana ranije kretanje vegetacije. Ovaj kukuruz kad osušim meljem na mlinu sa kamenom i od tog brašna se prave delikatesi, kukuruza, proja, palenta, kačamak ili ljevuša – priča Barišić.
Josip priča da je posijao dvije rane sorte kukuruza, sa bijelim i sa žutim zrnom. Razlog je zaista opravdan.
– Lijevčani vole bijelo kukuruzno brašno, a kupci koji su sa Komara, Vlašića ili Romanije kupuju žuto. Još ako žena ima vješte ruke i nije je niko nasikirao, kukuruza bude da prste čovjek poliže – kaže.
Paradajz iz sela Kistanje izrastao tri metra u vis
Miško priznaje da je savladao i povrtlarsku proizvodnju, ali da neprestano eksperimentiše. Kaže da mu komšije proljetos nisu vjerovale kada je pripremao kolje za paradajz dugo 250 centimetara. U nevjerici je bio i potpisnik ovih redova.
– Svi su me začuđeno gledali kada sam sa merdevina udarao kolje za paradajz. Nije mi vjerovala ni supruga Beba, rekla je da komotno od jednog mogu napraviti dva koca. A evo je već sedmicu dana kuva razne sosove i druge pripravke od paradajza. Ponovo ću koristiti meredvine ili staru stolicu da oberem paradajz sa vrha stabljike – navodi.
Miško je otkrio tajnu, kaže da je sjeme paradajza dobio od prijatelja, koji ga je donio iz rodnog sela Kistanje kod Knina.
Napravio do sada desetine raznih mašina
Na pitanje koliko je različitih tipova mašina i alatki napravio, Miško, koji sebe naziva majstorom 22 zanata, se zamislio i počeo nabrajati.
– Osim ovog cjepača za drva napravio sam desetak mješaonica za stočnu hranu i mlinova za žitarice. Mojih ruku djelo je i mašina za sječenje slavskih kolača. Kada je domaćica poštima može sjeći kolače i na kocke i na pravougaonike i na rombove. A ulogu noža imaju tamburske žice. Napravio sam mnogo pomagala i za svinjokolj, nekoliko čamaca,dosta vesala,ispleo i ribarske mreže. A tek koliko sam napravio prozora i vrata, mogao bih opremiti jedan kvart, kaže Miško.
Njegove rukotvorine završavaju širom Evrope. Ima ih u Zagrebu, Banjaluci, čuli su za
njega i Sarajlije, Dobojlije, pa čak i Hercegovci.
Kaže da njegove priče mnogi ljudi svrstavaju u kategoriju lovačkih, a istinite su.
– Ljudi znaju da sam u jesen 2014.godine zajedno sa suprugom Bebom brao paprike iz čamca i to ispod površine vode. Sava je tad izlila i potopila mi baštu. Uzgojio sam i paradajz naopako, iznikao je iz jedne kante, obješene na drvo i to iz šupljeg dna. Nije lovačka priča ni to da sam prvi ovladao uzgoj batata ili da sam šarana izvlačio iz Save pola dana – kaže Miško, poznat i po tome što ženama daje poseban popust prilikom majstorisanja.
– Njima odradim povoljnije, a zaradim na drugoj strani. Nije sve u novcu, ima nešto i u lijepoj riječi ili pogledu, priznaje Josip Barišić nekadašnji poslovođa u jednoj fabrici gdje su mahom radile žene, a danas penzioner i ugledni majstor sa poznavanjem 22 zanata.
Potvrđuje to i titula majstora svih zanata koju je dobio na prošlogodišnjoj smotri "Dani starih zanata, viteštva i tradicije", koju su zajedno organizovali javne ustanove Kulturni centar i Zavičajni muzej Gradiška.
Boško Grgić
