Na današnji dan, od 1965. godine obilježava se Međunarodni dan pismenosti u cilju isticanja važnosti pismenosti pojedinca, zajednice i društava. Na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja na globalnom nivou, a mi tim povodom pričamo o statusu i očuvanju srpkog jezika kod nas.
Magistar Goran Milašin, viši asistent na Katedri za srbistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, kaže da se pismenost tradicionalno definiše kao vještina čitanja i pisanja. Međutim, ovo je njen osnovni vid. Danas se sve više ističe značaj funkcionalne pismenosti, tj. sposobnosti da se ispravno čita, piše i govori, ali uz razumijevanje i kritički odnos prema napisanoj ili izgovorenoj riječi.
Ona takođe uključuje makar osnovno poznavanje nekog od svjetskih jezika i rada na računaru, a ovome treba dodati i vještinu da se u moru informacija kojima smo okruženi danas, naročito zbog interneta, razlikuju prave od pogrešnih.
“Smatra se kako funkcionalno pismena osoba može, osim za sopstveni, pomenuta znanja i vještine koristiti i za razvoj zajednice u kojoj živi. Funkcionalna pismenost u uskoj je vezi i sa jezičkom kulturom, pod kojom se ne podrazumijeva samo poštovanje norme nekog jezika nego i umijeće govornika da, u zavisnosti od uslova komunikacije, među različitim varijantama pronađe jezičku jedinicu koja je najpreciznija, najizražajnija, najrazumljivija te stilski najprikladnija”, ističe Milašin.
Foto: Arhiva
Kada govorimo o vlastitom jeziku, Milašin primjećuje da se danas naš jezik susreće sa problemima koji se prevashodno tiču nastave u školama. Kako je uočio i Milan Šipka, istaknuti srpski lingvista i doktor književnosti, u osnovnoj školi prevladava neproduktivno i isprazno gramatiziranje, a u srednjoj neinventivna nastava književnosti, dok se jezik ni na koji način ne uči na fakultetima, pogotovo onim tehničkim.
“Ovo rezultira nedovoljno odnjegovanim javnim jezikom, pogotovo u medijima. U političkom životu umjesto dinamičnog i ubjedljivog govora prevladavaju ustaljeni izrazi, značenjski prazni, administrativni tekstovi nisu u skladu sa gramatičkim i pravopisnim pravilima. Čak ni naučni tekstovi nisu bez grešaka. Dakle, sve ukazuje na nizak nivo lingvističkog obrazovanja i nemaran odnos prema usavršavanju vještine govora, a tu se krije opasnost za očuvanje srpkog jezika”, priča Milašin.
“Lajkujem i šerujem”
Naš sagovornik ističe da uprkos tome što je srpski jezik simbol očuvanja nacionalnog identiteta, on u svojoj osnovi nije bio zatvoren prema stranim jezičkim uticajima, što se može vidjeti i sada. I to ga nije oslabilo.
Engleske riječi brže nego ikad ulaze u jezike zemalja širom planete, prvenstveno zbog upotrebe novih tehnologija, ali i preko medija i reklama. Kod nas, kako kaže, sreću se u nazivima proizvoda, preduzeća, ugostiteljskih radnji i sl., a neke su se toliko odomaćile da ih gotovo i ne osjećamo kao tuđe.
“Ovo se posebno vidi u leksici koja se koristi u komunikaciji na društvenim mrežama: tag(ovati), lajk(ovati), post(ovati), šer(ovati), tvit(ovati), selfi itd. Ipak, upotreba stranih riječi u odgovarajućem kontekstu ne znači da se domaće riječi potiru, odbacuju, gube. Tuđice su u ovom slučaju samo naš odgovor na izazove savremenog društva”, uočava Milašin ali dodaje da problem nastaje kada se u dilemi između stranog i domaćeg izraza bez razloga daje prednost stranom.
Foto: Facebook
Potencijalno objašnjenje, kako kaže, leži u činjenici da naše doba pridaje veći značaj tehnici, politici i administraciji nego, na primjer, književnosti, što za posljedicu ima zapostavljanje nekih dobrih domaćih riječi u izražavanju.
Uz navedeno, razloge možemo naći i u nedovoljnom poznavanju pravila sistema i principa upotrebe srpskog jezika, nepostojanju norme kojom bi se odredio pristup riječima stranog porijekla, kao i opšti nemar prema srpskom jeziku. Jezik, zapravo, ne treba čistiti od stranih riječi i izraza, jer se njima imenuje novo iskustvo, a u nekim slučajevima su i neophodni (npr. u tehničkim tekstovima), ali treba paziti, kad god uslovi komunikacije dozvoljavaju, da se ne ide na štetu domaćih sinonima.
Srpsko pismo
U „Pravopisu srpskoga jezika” navodi se kako su bogato srpsko nasljeđe pisano odnosno štampano latinicom, kao i savremene potrebe kulture, nauke i komunikacije učinili da sigurno vladanje latinicom i u srpskom jeziku postane naša svakodnevna potreba, ali da ćirilici, zbog njene nesporne simboličke funkcije, svakako treba dati prednost.
Naš sagovornik navodi da ćirilica jeste po važnosti prvo i osnovno srpsko pismo, ali nam to naše okruženje baš i ne pokazuje.
“Kada je riječ o službenoj upotrebi, čini mi se da ona u Republici Srpskoj ipak nije zanemarena, ali jeste kada je riječ o nazivima radnji, firmi i uopšte u medijskom i reklamnom diskursu. Podržao bih inicijativu da se takva situacija izmijeni kako ne bismo nekad došli u situaciju da ćirilica bude egzistencijalno ugrožena. Bugarska i Rusija mogu nam u tome poslužiti kao primjeri”, izjavio je Milašin i dodao da je najvažnije promijeniti stav o ćirilici kao nečem nazadnom, nečem što nas izoluje od ostatka svijeta, što je tekovina prošlih vremena.
Foto: Karikaturista Tošo Borković
Maternji jezik, kako kaže, posmatrano sa šireg stanovišta, ima veliku važnost za očuvanje nacionalnog identiteta. S druge strane, i iz perspektive pojedinca, on ima izuzetno značajnu ulogu. Odnjegovan govor ključ je uspjeha i u privatnom i u poslovnom životu.
“Ovo su razvijene zemlje svijeta odavno shvatile, što dokazuje pomama za učenjem i savladavanjem govorne vještine, kao i potraga za najboljim priručnicima iz te oblasti. Kod nas nije tako, a to bi se trebalo promijeniti. Tu se, svakako, treba djelovati institucionalno, u saradnji sa stručnjacima, prije svega normativistima”, ističe Milašin.
Potrebno je sagledati stvarno stanje, kako na nivou kvaliteta normativnih zahtjeva, tako i na nivou njihove primjene, a zatim predložiti rješenja da se to stanje poboljša.
Dugoročnim planiranjem i dobro organizovanim radom, uz postojanje strategije naučnog i kulturnog razvoja, moguće je postići dobre rezultate ističe sagovornik i dodaje da prije svega treba promijeniti svijest o važnosti poštovanja i sprovođenja pravila maternjeg jezika.
Foto: "Krasnopis" / Fb stranica Ćirilična Baština
“Valja naglasiti da su u tom procesu važni svi govornici srpskog jezika, a ne samo stručnjaci. Svi zajedno, posredno ili neposredno, treba da učestvujemo u stalnom razvoju i poboljšavanju književnojezičke norme”, zaključio je Milašin za MojaBanjaluka.info.
Tamara BOGUNOVIĆ
