Šamački nastavnici Radovan Vitezović i Draško Simić o Svetosavskoj nagradi i pozivu prosvjetnog radnika
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske nedavno je objavilo Pravilnik o postupku za dodjeljivanje Svetosavske nagrade za nastavnike, čime se nastavlja praksa promocije prosvjetnih radnika koji su ostvarili izuzetne rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja učenika. Prvo uručenje ovih nagrada bilo je upriličeno povodom ovogodišnje školske slave, Svetog Save, a na promociji su, među 24 nagrađena nastavnika, bila i dva iz Osnovne škole “Srbija” u Crkvini, Draško Simić i Radovan Vitezović. U očekivanju da još neki nastavnici sa šamačkog područja dobiju ovo prestižno priznanje, razgovarali smo sa ovim istaknutim prosvjetnim radnicima.
Radovan Vitezović, profesor matematike i informatike, prisjeća se da je uručenje nagrada bilo svečano i dostojanstveno i da mu svakako imponuje, ali da je nagradu doživio kao društveno priznanje svim prosvjetnim radnicima za sve što su do sada uradili.
“Svetosavska nagrada svojevrsno je priznanje i našoj školi i lokalnoj zajednici, jer imamo dva dobitnika. Na ličnom nivou, čast je dobiti ovakvo priznanje, ali i svojevrstan podsticaj za dalji rad i usavršavanje, za postavljanje novih zadataka i ostvarivanje ciljeva u oblasti obrazovanja”, rekao je Vitezović.
Vitezović kaže da nikada nije bio u dilemi koje će zanimanje odabrati, jer su njegovi prvi učitelji i nastavnici u njemu probudili ljubav prema obrazovanju, usavršavanju, nauci i prosvjeti.
“Oduvijek sam znao da ću se baviti prosvjetnim radom, a izbor matematike i računarstva bio je zbog toga što je to veći obrazovni izazov, mada je to mogla biti i bilo koja druga naučna oblast”, kaže Vitezović.
U proteklih 30 godina, Vitezović je predavao matematiku i informatiku u nekoliko srednjih škola u Srbiji, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko. Od 2009. godine predaje u osnovnoj školi u Crkvini.
“Ljudi su me pitali: zbog čega poslije srednje škole predaješ u osnovnoj? A ja sam u stvari u stalnoj potrazi gdje se mogu učenici najviše animirati, ili kako često kažem- inficirati matematikom. Mislim da je u srednjoj školi kasno za to jer su oni već izdiferencirani za ono šta vole i ne vole, dok su učenici predmetne nastave u osnovnoj školi više prijemčivi za nauku poput matematike”, kaže Vitezović.
Vitezović je predavač starijim osnovcima, koji, zahvaljujući njegovom praktično-zabavnom pristupu matematici, lako usvajaju znanja, a časovi informatike su kreativne radionice za razumijevanje i primjenu savremenih tehnologija.
Draško Simić, profesor razredne nastave, predaje u područnom odjeljenju OŠ “Srbija” Crkvina u Kruškovom Polju. U prosvjeti je od 1980. godine, prvi posao učitelja dobio je u Slavoniji, da bi se nakon desetak godina vratio u svoj rodni kraj. Dvanaest godina bio je direktor osnovne škole u Crkvini, a nakon toga učitelj u kombinovanom odjeljenju u Kruškovom Polju.
“Ova područna škola otvorena je 1960. godine i bila je puna đaka sve do 1979. kada su ukinute sve područne škole. U toku rata ponovo je organizovan rad u ovom odjeljenju i odvija se neprekidno do sada, mada više nemamo tako mnogo đaka”, kaže Simić i naglašava da su u ovom odjeljenju identični uslovi za izvođenje nastave kao i u centralnoj školi, a u izgradnji i opremanju objekta pomogli su i sami mještani Kruškovog Polja.
Svetosavska nagrada koju je dobio pričinjava mu radost jer je, kaže, prosvjeta konačno dobila zasluženo mjesto u društvu.
“Drago mi je što je konačno prepoznata važnost prosvjetnih radnika, jer obrazovanje i vaspitanje djece i mladih je veoma važan posao. Napredak svakog društva zasniva se na obrazovnom sistemu, a učitelji i nastavnici igraju veoma važnu ulogu u formiranju zdravih i uspješnih generacija”, kaže Simić.
Polazak u školu jedan je od najvažnijih događaja djetinjatva, tada bezbrižnu igru zamjenjuju školske obaveze, rad i disciplina, a prvi učitelj (ili učiteljica) tu igra najznačajniju ulogu.
“Naš osnovni zadatak je da djeci stvorimo prijatno okruženje, da ih na neki način privolimo da zavole školu. Veliki je uspjeh za svakog učitelja kada djeca s radošću dolaze u školu”, kaže Simić i poručuje mlađim kolegama da prosvjetni rad ne završava izlaskom iz učionice, nego da se on nastavlja i u svakodnevnom životu i da svojim primjerom i ugledom uvijek treba da doprinesu poboljšanju i razvoju i svoje lokalne zajednice i društva u cjelini.
M. L.
