Ikona uz 18. vijeka iz Luganska, koju je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu tokom nedavne posjete BiH, biće vraćena darodavcu kako bi se preko Interpola utvrdila njena istorija. Međutim, niko ne zna kome će i kako ova ikona biti vraćena, a slučaj „ukrajinske ikone“ zagonetka je i za iskusne diplomate i poznavaoce diplomatskih protokola.
U ovom trenutku niko ne zna da li je Dodik ikonu Lavrovi poklonio kao srpski član Predsjedništva BiH ili kao jedan od lidera Republike Srpske. Protokol Predsjedništva BiH kaže da nije bio angažovan u pripremanju ovog poklona, ali su svi mediji prenijeli da je Lavrovu ikonu poklonio – srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH.
„Dodik je Lavrova primio u Istočnom Sarajevu. Protokol Predsjedništva BiH nije bio angažovan oko toga. Ne znamo da li je Dodik primio Lavrova kao član Predsjedništva ili kao lider iz Srpske. Pretpostavljam da se ikona biti vraćena Ministarstvu spoljnih poslova BiH, ali opet kako će da je vrate ovom ministarstvu ako je ikonu Lavrovu poklonio Dodik“, navodi naš sagovornik iz Predsjedništva BiH.
Bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak kaže da su na osnovu saopštenja ruskog Ministarstva spoljnih poslova moguća dva scenarija: ili će ikona biti vraćena poklonodavcu, odnosno Dodiku ili će u povratak poklona odmah biti direktno uključen i Interpol.
„Objavljeno je da će ikona biti vraćena poklonodavcu. Situacija je neobična i nečuvena i nije mi poznata procedura kada je u pitanju vraćanje poklona. Sve opcije su otvorene i jedino Rusi znaju šta će uraditi. Na osnovu onoga što su rekli moguća su samo dva scenarija“, smatra Crnadak.
U knjizi Maria Mikolića „Diplomatski i poslovni protokol“ navodi se da je praksa međusobnog darivanja sačuvana u savremenim međudržavnim i diplomatskim odnosnima, ali se ti darovi, navodi Mikolić, svode na simboliku i oni su najčešće predmeti proizvedeni u državi domaćinu.
„Ti pokloni nose nacionalna obilježja, poput predmeta iz zanatske ili industrijske proizvodnje, slike ili skulpture domaćih autora, knjige domaćih pisaca. Diplomatski pokloni, osim u slučaju odlikovanja, zaista su simbolične naravi“, navodi se u ovoj knjizi.
Mikolić naglašava da poklon ne smije biti skup i dragocjen, jer skupi pokloni mogu izazvati nelagodu kod onoga koji ga prima. Takav poklon može biti neugodan i za onoga koji ga dahe, „posebno ako nije čista srca, tj. koji ga daje s podlim namjerama“.
„Vodeći računa o ukusu drugih moramo znati da svaki poklon govori i o nama, da je on slika nas samih. Poklon treba znati i dati. Kod razmjene poklona obično se to čini putem zaduženih osoba za protokol koje se međusobno upoznaju sa sadržajem poklona. U običnim prilikama treba izbjegavati teatralno uručivanje poklona“, stoji u Mikolićevoj knjizi u kojoj ne postoji nijedna jedina rečenica o tome šta se dešava kada država vrati poklon.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i bivši diplomata Nedžma Džananović Miraščija kaže da vraćanje poklona nije uobičajeno u diplomatskoj praksi. Ona podsjeća da u diplomatskoj istoriji BiH nikada nije zabilježen slučaj vraćanja poklona.
„Ne znam kome će ikona biti vraćena. To, pretpostavljam, u ovom trenutku nikome nije jasno. Meni ovo liči na lični poklon Milorada Dodika. Nemamo suvislo pojašnjenje iz Dodikovog kabineta o čemu se tačno radi“, kazala je Džananović Miraščija.
Svi pokloni koji su dogovoreni sa diplomatskim protokolom Ministarstva spoljnih poslova ili sa protokolom Predsjedništva BiH su uglavnom veoma skromni. To su najčešće, dodaje ona, stilozovani suveniri.
„Svi pokloni su simbolični. Replika ili reprodukcija neke ikone koja bi bila sa naših prostora bi bila primjeren poklon. Original nekog kulturno-istorijskog artefakta se ne poklanja. To je nezamislivo. To se ne poklanja u diplomatskim krugovima“, istakla je Džananović Miraščija.
Dužnosnik koji dobije vrijedan poklon mora da ga prijavi i to obično ide u državni fundus – muzej, galeriju ili izložbeni prostor vlade. Vrijedni pokloni se moraju prijaviti, u suprotnom se mogu shvatiti čak i kao mito.,
„Obično se poklanja nešto što je simbolično. To može biti skup proizvod, poput kavijara ili rakije. Sa druge strane, pokloni se ne dodjeljuju pred kamerama. Njih razmijeni služba protokola. Ordenje, zahvalnice i plakete se dodjeljuju pred kamerama u određenoj ceremoniji, ali se pokloni ne dodjeljuju pred kamerama“, tvrdi Džananović Miraščija.
Lični pokloni su, dodaje ona, dozvoljeni i Dodik se mogao odlučiti za lični poklon, ali daleko skromnije vrijednosti.
„Poklon ne može da bude kulturno-istorijski artefakt ni BiH ni RS, a kamoli treće države. To je, na primjer, mogla da bude maketa višegradskog ili mostarskog mosta. Nikako ovako skupocjena ikona čije porijeklo tek treba da bude utvrđeno“, zaključila je Džananović Miraščija.
Goran Dakić
