Ustavni sud BiH donio je nedavno odluku da je protivno pravu na pravično suđenje kazniti nekoga ko „koristi usluge iznajmljivanja radnika“, jer time ne krši nijednu zabranu. Ova odluka je ponovo na dnevni red vratila staro pitanja: da li iznajmljivanje radnika treba zakonski regulisati ako ono već postoji na „crnom tržištu“ rada?
Za predsjednicu Saveza sindikata RS Ranku Mišić to je jasna stvar – iznajmljivanje radnika ne smije da postoji ni kao zakonska mogućnost, ni kao dio privredničke prakse. Ona podsjeća da je 2015. godine mnogo pričano o tome kada su najavljene izmjene Zakona o radu RS.
„Iskustva drugih zemalja govore da je to najnehumaniji odnos prema radnicima. Oni bivaju iznajmljeni kao robovi. To je neoliberalni kapitalizam i sve se u svijetu drma zbog takve ekonomske postavke. Samo novac, a čovjeka nema nigdje“, kaže Mišić.
Postojale su, dodaje ona, firme koje su drugim kompanijama iznajmljivale radnike, ali inspekcija je to prepoznala i spriječila. Takav nehuman odnos prema radnicima omogućavaju, kaže Mišićeva, apstraktni dijelovi Zakona o klasifikaciji djelatnosti i Zakona o udruženjima i fondacijama.
„To bukvalno znači da neko formira preduzeće i na telefonski poziv šalje radnike za dnevnicu koju on dogovori, a radnike plaća kako on smatra da treba. To nije normalno u okviru radnih odnosa. Zakon o radu je veoma fleksibilan i ide u korist poslodavca“, kaže Mišićeva.
Ona smatra da nijedan sindikat ne bi podržao iznajmljivanje radnika, jer radnici nisu „bageri da se iznajmljuju“. Pandemija koronavirusa je, kaže Mišićeva, pokazala da je radnik najvrednije što jedna zemlja ima.
„Kapital je mrtav bez radnika“, ističe Ranka Mišić.
Advokat Aleksandar Jokić ponavlja da je Ustavni sud BiH donio odluku da je protivno pravu na pravično suđenje kazniti nekoga ko „koristi usluge iznajmljivanja radnika“, jer time ne krši nijednu zabranu. Kada se analizira odluka jasno je, kaže Jokić, da radnička prava u tom slučaju nisu očigledno ugrožena, jer su radnici prijavljeni, plaćeni su im doprinosi, osigurani su, ali ne kod lica kod koga obavljaju rad, nego kod lica koje ih je iznajmilo.
„Ustavni sud BiH je našao da se ne može kazniti za neprijavljivanje radnika društvo koje iznajmljuje radnike, jer su radnici zaista prijavljeni na obavezne poreze i doprinose samo kod njihovog formalnog poslodavca. Ova odluka nam ukazuje da su naša zakonodavstva zastarila, iako nisu puno stara, a da je ovo pitanje jedno od gorućih.
Pogotovo imajući u vidu da u klasifikaciji djelatnosti postoji djelatnost iznajmljivanja radnika. Kako je to Ustavni sud i primijetio“, istakao je Jokić.
Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Saša Trivić smatra da je iznajmljivanje radnika tradicija zapadnog svijeta koja postoji da bi se zaobišli određeni propisi i zakoni.
„To podrazumijeva da su radnici izuzetno jeftini za poslodavca. Naši zakoni su dovoljno široki i nema potrebe za takvim načinom iznajmljivanjem radnika. Privreda ne treba iznajmljivanje radnika. Neke djelatnosti možda i imaju potrebu za time, ali ne znam dovoljno o tome“, kazao je Trivić.
G. Dakić
