Banjalučanin Aurelije Ševčuk, odrastao u krojačkoj radionici uz zvuk mašina i alata, nastavio je porodičnu tradiciju bavljenja kožarskim zanatom.
Ševčuk je za “Glas Srpske” ispričao da je očev krojački salon proširio i preuredio u radionicu za pravljenje torbi i ostalih proizvoda od kože.
– Mušterije su prestale da naručuju odijelo po mjeri pa smo odlučili da se prilagodimo. Počeli smo raditi sa kožom, keperom i drugim materijalima od kojih smo pravili torbe – rekao je Ševčuk.
Kaže da je koža kao materijal zahtjevna za obradu, a najčešće je nabavlja u Italiji.
– Na prostoru bivše Jugoslavije postoje dvije fabrike koje proizvode kožu, u Bugojnu i Kaknju, pa i to predstavlja problem. Kada izrađujem kaiš, kožu ručno siječem skalpelom ili sitnom mašinicom za sječenje. Isječena ivica se mora obraditi jer bude gruba i oštra zbog deblje i jake kože. Rupe bušim pomoću probijača, a farbam ručno – kazao je Ševčuk.
Iako je unaprijedio mašinski park, i danas radi na očevim strojevima.
– Ovaj posao daje mogućnost improvizacije. Ako nemaš dovoljno novca za neku mašinu, vraćaš se starim načinima rada. Međutim, za stare strojeve je teško naći nove dijelove – istakao je Ševčuk.
Dodao je da radi sa prirodnim platnima bez sintetike, što kupci prepoznaju i znaju da cijene.
– Mušterije se vraćaju zbog kvaliteta. Kaiše, muške torbe i novčanike pravim svakodnevno. Cijena novčanika je do 30 KM, a muških torbi, od onih za laptop do putnih, od 60 KM do 100 KM. Cijena materijala najviše utiče na cijenu proizvoda – naveo je Ševčuk.
Iako kaže da je došlo “neko čudno vrijeme”, vjeruje da će prave zanatlije uvijek biti na cijeni.
– Bavim se ovim zato što vjerujem u ovaj posao i vjerujem da će ljudima uvijek trebati torba po mjeri, novčanik, cipele, pa i odijelo – rekao je Ševčuk i dodao da je njegov otac imao četiri radnika i tri učenika na praksi, a da je toga danas sve manje.
Ševčuk je pojasnio da najbolju prođu ima jeftina roba spornog kvaliteta.
– Mnogo jeftine robe se uvozi i prodaje. Recimo, kaiš od nekvalitetnog materijala, koji u Turskoj košta tri evra, ovdje se prodaje za 30 evra. Krajnji proizvod koji nastaje u ovoj radionici je skuplji i nije konkurentan na tržištu bez obzira na kvalitet – rekao je Ševčuk.
Njemačka
Aurelije Ševčuk kaže da trenutno izrađuje kancelarijske pepeljare koje će slati u Njemačku kao božićne poklone.
– Pravio sam i torbice za njemačku firmu “Comandante Grider”. Dvije godine sam po nacrtima njihovih arhitekata radio uzorke kako bi na kraju došlo do konačnog proizvoda – kazao je Ševčuk.
